KOGNITIVNI RAZVOJ ZA UZRAST 6 DO 9 GODINA

Osnovni pokazatelji zdravog kognitivnog razvoja za uzrast od 6 do 9 godina su: razumijevanje i rješavanje problema, razvijanje akademskih vještina, pažnje i koncentracije, memorije, jezičkih vještina, socijalnih i emocionalnih vještina, samostalno učenje, radoznalost, razvijanje izvršnih funkcija kao što su bolja organizacija, planiranje i praćenje zadataka. Djeca u ovom uzrastu bi trebalo da mogu da rješavaju jednostavne matematičke zadatke, prepoznaju obrasce, i primenjuju logičko razmišljanje u svakodnevnim situacijama. Počinju da čitaju tečnije i razumiju pročitano, pišu sa sve većom preciznošću i razvijaju osnovne vještine računanja (sabiranje, oduzimanje). Pokazuju interesovanje za učenje novih stvari i postavljaju pitanja o svijetu oko sebe. Sposobni su da se fokusiraju na zadatak 15-30 minuta u zavisnosti od aktivnosti i interesovanja. Djeca u ovom uzrastu razvijaju sposobnost pamćenja i primjene informacija, kao što su imena, datumi, ili uputstva za igre i aktivnosti. Imaju sposobnost da pamte i prate više informacija odjednom, kao i da povezuju naučeno iz prethodnih iskustava. Djeca uzrasta od 6 do 9 godina trebalo bi da obogate svoj rečnik i imaju sposobnost korišćenja složenijih rečenica. Mogu da izraze svoje misli, osećanja i ideje jasno i logično. Djeca u ovom uzrastu počinju da razumiju tuđa osećanja, razvijaju empatiju i sposobnost saradnje u grupnim aktivnostima. Bolje upravljaju emocijama i imaju sposobnost pregovaranja i rješavanja konflikata sa vršnjacima. Sposobni su da postavljaju pitanja, istražuju samostalno i izražavaju interesovanje za svijet oko sebe.

Poteškoće sa koncentracijom i pažnjom mogu biti relativno česte kod djece uzrasta od 6 do 9 godina, jer se vještine fokusa i samoregulacije još uvijek razvijaju. Međutim, važno je razumjeti šta je tipično za ovaj uzrast i kada treba potražiti dodatnu pomoć. Djeca uzrasta od 6 do 9 godina mogu se obično fokusirati na zadatak oko 15 do 30 minuta, u zavisnosti od zadatka, interesovanja i nivoa stimulacije. Zadatke koje smatraju zanimljivim ili izazovnim često će raditi duže, dok za manje zanimljive ili teže zadatke pažnja može biti kraća. Jednostavni i jasni zadaci, kao što su slaganje slagalica ili crtanje, mogu zadržati pažnju duže. Kompleksniji zadaci koji zahtijevaju više koncentracije, kao što je čitanje ili rješavanje matematičkih problema, mogu izazvati brže gubljenje pažnje, posebno ako su preteški ili prelagani. Ako dijete ima značajno kraće trajanje pažnje u poređenju sa vršnjacima, često se lako distrahuje ili teško završava zadatke, to može biti znak za zabrinutost. Ako poteškoće sa pažnjom značajno ometaju djetetove školske aktivnosti, društvene interakcije ili kućne aktivnosti, to može biti znak da je potrebno dodatno ispitivanje. Znakovi poput hiperaktivnosti, impulzivnosti, ili nemogućnosti da se smiri mogu ukazivati na poteškoće koje prevazilaze tipične za uzrast. Savjet za roditelje: Bilo bi poželjno stvoriti rutinu i strukturu kako bi djetetu poboljšali pažnju i koncentraciju. Raspored aktivnosti i struktura mogu pomoći djetetu da zna šta se očekuje i da se lakše fokusira. Veće zadatke podijeliti na manje, upravljive korake kako bi dijete lakše ostalo fokusirano. Smanjite ili eliminišite  distrakcije tokom učenja, kao što su televizor, glasna muzika ili druge aktivnosti koje mogu odvlačiti pažnju. Uvođenje kratkih pauza između zadataka može pomoći djetetu da se „resetuje“ i ponovo usmjeri pažnju. Koristite pohvale i male nagrade za uspešno završene zadatke kako biste podstakli dijete da ostane motivisano i fokusirano. Fizička aktivnost može pomoći detetu da se oslobodi viška energije i poboljša fokus.

Prepoznavanje znakova kašnjenja u učenju ili teškoća u školi kod djeteta je ključno za pružanje pravovremene podrške i intervencije. Evo nekih uobičajenih znakova na koje treba obratiti pažnju: Ako dijete ima poteškoće u čitanju i pisanju poput prepoznavanja slova ili zvukova, sporije napreduje u učenju čitanja ili ima problema sa razumijevanjem pročitanog teksta. Često zamjenjuje slova ili riječi tokom čitanja ili pisanja, čak i nakon ponavljanja i vježbanja. Poteškoće sa pravopisom, formiranjem rečenica ili pravilnim redosledom riječi u pisanju. Ako dijete ima problem sa osnovnim matematičkim pojmovima kao što su sabiranje, oduzimanje, množenje ili dijeljenje poput teškoća u prepoznavanju i razumijevanju matematičkih obrazaca, brojeva ili simbola ili probleme sa vremenskim pojmovima, kao što su redosljed događaja ili mjerenje vremena. Zabrinuti se treba i ako dijete teško pamti osnovne informacije, kao što su imena, brojevi ili zadaci koje treba uraditi. Problemi sa sjećanjem na ono što je naučeno dan ranije ili prije nekoliko dana. Teškoće sa sjećanjem na rečenice ili fraze koje je upravo pročitalo ili čulo. Često je djetetu potrebna dodatna podrška uslijed poteškoća sa razumijevanjem društvenih normi ili pravilnim reagovanjem u socijalnim situacijama. Ukoliko djetetu nedostaju vještine kao što su dijeljenje,  čekanje na red ili saradnja sa vršnjacima. Ili ako dijete preživljava određene frustracije ili povlačenje iz socijalnih situacija zbog nerazumevanja ili straha od grešaka. Znaci na koje treba reagovati su i ti ako dijete izbjegava školu, pokazuje anksioznost ili stres u vezi sa domaćim zadacima i školskim aktivnostima. Ako ima negativne stavove prema učenju, brzo odustajanje ili tvrdnje da „ne može” ili „nije dovoljno dobro” za zadatak. Znakovi umora, glavobolja ili stomačnih bolova koji mogu biti povezani sa školskim stresom ili anksioznošću. Nervozno ponašanje, pretjerana energija ili napetost tokom učenja ili rada na školskim zadacima.

Prekomerno korišćenje tehnologije kod djece uzrasta od 6 do 9 godina može imati različite uticaje na kognitivni razvoj. Djeca naviknuta na brzu stimulaciju kroz video igre, aplikacije ili video sadržaje mogu imati poteškoće sa održavanjem pažnje na zadacima koji zahtijevaju više strpljenja i fokusa, poput čitanja, domaćih zadataka ili školske aktivnosti. Tehnologija često nudi brze i jednostavne odgovore, što može ograničiti razvoj vještina kritičkog mišljenja i rješavanja problema, jer djeca mogu postati zavisna od brzih rješenja umjesto da sami razmišljaju o izazovima. Iako postoje edukativne aplikacije i programi, prekomerna upotreba tehnologije može ograničiti verbalnu interakciju sa roditeljima i vršnjacima, što je ključno za razvoj jezika i komunikacionih vještina. Prekomerno vrijeme ispred ekrana može smanjiti vrijeme provedeno u fizičkim aktivnostima, što je važno za opšti razvoj mozga, uključujući kognitivne funkcije poput učenja i pažnje. Odredite vreme kada je korišćenje tehnologije dozvoljeno i kada nije, poput obroka, pre spavanja i tokom porodičnih aktivnosti i to na sat do dva vremena. Uključite se u aktivnosti sa tehnologijom kada je moguće, diskutujte o sadržaju i koristite tehnologiju kao alat za zajedničko učenje i istraživanje. Obezbedite određene delove kuće gde tehnologija nije dozvoljena, kao što su spavaće sobe, kako biste smanjili uticaj na san i podržali zdrave navike.

Za djecu uzrasta od 6 do 9 godina, najbolje aktivnosti i igre za podsticanje kognitivnog razvoja su one koje uključuju kreativnost, logičko razmišljanje, rješavanje problema i interakciju sa drugima. To su igre poput „Šaha“, „Monopola“,  „Memory“  i one pomažu u razvoju strateškog razmišljanja, pamćenja, koncentracije. Društvene igre takođe uče djecu kako da se pridržavaju pravila, čekaju na red i rade u timu. Crtanje, slikanje, modeliranje glinom, pravljenje kolaža ili izrada rukotvorina podstiču maštu i kreativno razmišljanje. Čitanje knjiga ili pričanje priča zajedno sa djetetom razvija vokabular, maštu i razumijevanje. Igre koje uključuju brojeve, kao što su slagalice sa brojevima, sudoku ili matematičke slagalice, pomažu u razvijanju matematičkih vještina i logičkog razmišljanja. Igra uloga ili pravljenje malih predstava pomaže djeci da razviju empatiju, razumijevanje drugih ljudi i situacija, kao i vještine komunikacije. Sviranje muzičkog instrumenta, pjevanje ili ritmičke igre. Podsticanje raznovrsnih aktivnosti koje obuhvataju različite aspekte kognitivnog razvoja može pomoći djetetu da razvije širok spektar vještina, istovremeno uživajući u procesu učenja kroz igru i zabavu.

Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) može se manifestovati na različite načine kod djece uzrasta od 6 do 9 godina. Važno je razlikovati simptome ADHD-a od normalnih varijacija u ponašanju koje se mogu pojaviti u ovom uzrastu. Evo ključnih simptoma i kako se oni razlikuju od normalnog ponašanja: Dijete često pravi greške zbog nepažnje, teško se fokusira na zadatke ili igre, lako se odvlači pažnja, zaboravlja obaveze. Djeca mogu povremeno praviti greške ili imati poteškoće u fokusiranju, ali ADHD djeca imaju dosljedne probleme sa pažnjom u različitim situacijama i tokom dužeg vremenskog perioda. Dijete ne može da miruje, stalno se kreće, često skače ili se penje na neprimerena mjesta, govori previše ili prekida druge.Djeca takođe mogu biti energična i aktivna, ali ADHD djeca pokazuju neprekidnu hiperaktivnost koja ometa njihov svakodnevni život i interakcije. Djeca od 6 do 9 godina često imaju kratke periode pažnje i lako se odvode od zadatka, što je normalno za ovaj uzrast. Oni mogu biti skloniji da se igraju, mijenjaju aktivnosti i istražuju različite interese. Velika količina energije i potreba za fizičkom aktivnošću su normalni za djecu ovog uzrasta. Ponekad su uzbuđeni i imaju problema da se smire, što je dio normalnog razvoja. Ako simptomi nepažnje, hiperaktivnosti i impulsivnosti traju duže od šest mjeseci i značajno ometaju djetetov svakodnevni život, školsku funkcionalnost ili odnose sa vršnjacima.Ako uzrokuju ozbiljne probleme u različitim okruženjima (kod kuće, u školi, u društvenim situacijama). Ako primetite da simptomi uzrokuju značajne emotivne ili socijalne teškoće kod djeteta potrebno je obratiti se za dodatnu stručnu podršku.