Rano pokazivanje interesa za svijet oko sebe, reagovanje na zvuke i lica, prepoznavanje poznatih ljudi i objekata, istraživanje kroz dodir i pokret, korišćenje jednostavnih gestova i zvukova za komunikaciju. Kognitivni razvoj odnosi se na razvoj mišljenja, učenja, rješavanja problema. To uključuje vještine kao što su memorija, pažnja, jezičke vještine, rasuđivanje i donošenje odluka. Često pričajte sa svojim djetetom koristeći jednostavne rečenice i jasne riječi koristeći različite intonacije. Čak i ako beba još ne razumije, ovo pomaže u razvoju jezičkih vještina. Koristite knjige sa šarenim slikama i jednostavnim pričama. Pokazujte slike i imenujte objekte. Pjevajte pjesme. Dozvolite djetetu da istražuje svoj svijet na bezbedan način, koristeći različite predmete i materijale.

Već od nekoliko nedelja starosti bebe počinju pokazivati interes za svijet oko sebe. Do 3 mjeseca, mnoge bebe počinju pratiti predmete očima i pokazivati interes za svijetle, kontrastne boje i zvukove. Do 4.mjeseca bebe počinju hvatati stvari rukama i istraživati teksture i zvuke. Igrajte se sa objektima koje dijete može pratiti očima. Polako pomjerajte igračke. Pomozite djetetu da vježba praćenje objekata sporim pomjeranjem igračaka ispred njega. Igrajte se igara poput "skrivanja igračaka" kako biste podstakli razmišljanje i memoriju. Pružajte različite igračke koje su sigurne za bebin uzrast, ohrabrujte bebu da istraži svijet oko sebe pružanjem različitih senzornih iskustava.Provodite vrijeme u igri sa bebom, razgovarajte i podstičite interakcije sa okolinom.

Većina beba počinje prepoznavati poznata lica oko 3 mjeseca starosti i pokazuje preferenciju za lica svojih roditelja. Sposobne su da fokusiraju pogled na lice i da uživaju u istom. Kada vide poznata lica mogu pokazati znakove uzbuđenja, kao što su osmjeh, gugutanje. Provodite puno vremena u interakciji sa bebom licem u lice. Pružite bebi priliku da vidi u upozna različite ljude u sigurnom okruženju. Koristite fotografije članova porodice i poznatih predmeta. Imenjujte ih dok ih pokazujete. Igrajte igre u kojima dijete treba da prepozna i imenuje poznate predmete.

Znaci mogu uključivati nedostatak interesa za okolinu, poteškoće u praćenju objekata, nesposobnost da prepozna poznata lica ili predmete do 6 mjeseci, ili neodgovaranje na jednostavne naloge do 12 mjeseci, nema znakova igre imitacija, ne brblja, ne koristi osnovne gestove . Ako imate bilo kakve zabrinutosti, obratite se pedijatru. Stimulacija kognitivnog razvoja kod beba je ključna za njihovo učenje i rast. Redovno razgovarajte sa bebom, provodite vrijeme gledajući bebu u oči, smeškajte se, pravite različite izraze lica. Pružite bebi sigurno okruženje za istraživanje. Reagujte brzo na bebine potrebe zbog sticanja povjerenja i sigurnosti.

Igre sa igračkama koje podstiču razmišljanje, slagalice, knjige sa slikama, interaktivne igre koje uključuju boje, oblike, brojeve i slova, i svakodnevne aktivnosti koje uključuju istraživanje i učenje kroz igru. Koristite knjige sa velikim, šarenim slikama i jednostavnim pričama. Imenjujte objekte i pričajte o slikama. Postavljajte pitanja poput "Gde je mačka?" i ohrabrujte bebu da pokaže prstom ili odgovori na svoj način. Kocke, slagalice i igračke koje se slažu podstiču razmišljanje i rješavanje problema. Podstičite bebu da puzi i istražuje svoj prostor. Postavite igračke malo dalje kako biste podstakli kretanje. Budite strpljivi i ponavljajte aktivnosti. Ponavljanje pomaže bebi da uči i pamti. Birajte aktivnosti koje su primerene uzrastu i interesima vaše bebe. Pružajte puno pohvala i ohrabrenja. Pozitivna povratna informacija pomaže u izgradnji samopouzdanja. Podsticanje kognitivnog razvoja kroz svakodnevne aktivnosti može značajno doprinijeti zdravom rastu i razvoju vašeg djeteta. Ove aktivnosti ne samo da razvijaju kognitivne vještine, već i jačaju vezu između vas i vašeg djeteta.

Ako beba ne pokazuje interes za lica i objekte do 3-4 mjeseca. Ako ne prepoznaje poznata lica do 6 mjeseci. Ako ne reaguje na zvuke i glasove do 6 mjeseci. Ako ne koristi gestove poput pokazivanja ili mahanja do 12 mjeseci. Ako ne koristi jednostavne riječi do 15 mjeseci. Ne reaguje na jednostavne naloge. Ukoliko imate bilo kakve zabrinutosti u vezi sa kognitivnim razvojem vašeg djeteta, najbolje je da se posavetujete sa pedijatrom ili specijalistom za razvoj djeteta. Rano otkrivanje i intervencija mogu biti ključni za optimalan razvoj.

Ključni pokazatelji zdravog kognitivnog razvoja kod djece od 18 do 36 mjeseci obuhvataju različite aspekte njihovog mentalnog,jezičkog,emocionalnog i socijalnog razvoja. Znaci uključuju povećanu radoznalost, sposobnost praćenja jednostavnih uputstava, prepoznavanje i imenovanje poznatih objekata i osoba, razvijanje osnovnih vještina rješavanja problema, i izražavanje emocija i namjera kroz govor. Mogućnost rješavanja jednostavnih problema, poput pronalaženja skrivenih predmeta, rješavanja jednostavnih slagalica. Razvijanje sposobnosti pamćenja, kao što su pamćenje imena predmeta ili lica, pamćenje redosljeda svakodnevnih aktivnosti.

Najbolje aktivnosti za stimulaciju kognitivnog razvoja ovog uzrasta jesu određene igre i akivnosti kod kuće u svakodnevnim radnjama. Djeci će privući pažnju simbolička igra i to igra sa lutkama i drugim plišanim igračkama, raznim setovima koji oponašaju svakodnevne aktivnosti. U ovom uzrastu dijete već može da pomogne u jednostavnim zadacima kao što su brisanje prašine, premeštanje igračaka, ili postavljanje stola, što podstiče samostalnost i osećaj odgovornosti. Jednostavne slagalice sa velikim djelovima pomažu djetetu da razvija sposobnost rješavanja problema, koordinaciju oka i ruke, i logičko razmišljanje. Gradnja kula od kockica ili blokova podstiče kreativnost, razumijevanje uzroka i posljedica, i prostorno razmišljanje. Igračke koje omogućavaju djetetu da razvrstava predmete po boji, veličini ili obliku pomažu u razvoju logičkog razmišljanja i sposobnosti klasifikacije. Postavljanje igračaka na različita mesta prema kategorijama (npr. plišane životinje zajedno, automobili zajedno) pomaže djetetu da razvija vještine organizacije.

Najčešće pitanje i zabrinutost kod roditelja. Ako vaše dijete ne reaguje na svoje ime ili na jednostavne zahtjeve, to može biti razlog za zabrinutost, ali je važno napomenuti da to ne mora značiti i da postoji ozbiljan problem. Postoji više mogućih razloga za ovakvo ponašanje. Ponekad djeca prolaze kroz faze gdje su više usmjerena na istraživanje okruženja nego na interakciju sa drugima. Djeca mogu imati poteškoće sa sluhom, zbog čega ne reaguje na glasovne naloge. Može se desiti da dijete ne razumije određena uputstva zbog nedovoljno razvijenih jezičkih vještina. Savjet: Prvi korak je da provjerite sluh djeteta. Zatim pokušajte da privučete pažnju djeteta na različite načine, poput tapšanja, mahanja rukom ispred lica ili korišćenja igračaka koje proizvode zvuk. Provjerite da li reaguje na neke od ovih stimulusa. Zapišite situacije u kojima dijete ne reaguje, kao i one kada reaguje. Ovo može pomoći stručnjacima da identifikuju potencijalne uzroke. Stvorite stimulativno okruženje kod kuće. Učestvujte u interaktivnim aktivnostima sa djetetom koje podstiču komunikaciju, poput čitanja slikovnica, pjevanja pjesmica, igranja igara pretvaranja, i redovno pričajte sa djetetom, čak i ako ono još uvijek ne odgovara. Reakcija na ime i odgovaranje na jednostavne zahtjeve su važne prekretnice u ranom razvoju, pa je važno brzo reagovati ako primijetite odstupanja. Rane intervencije mogu značajno pomoći djetetu da prevaziđe izazove i napreduje u svom razvoju.

Rutina igra ključnu ulogu u kognitivnom razvoju djece uzrasta od 18 do 36 mjeseci. Stabilna i predvidiva rutina pomaže djetetu da razumije svijet oko sebe, smanjuje anksioznost, poboljšava osjećaj sigurnosti, i olakšava usvajanje novih vještina. Ovaj osjećaj sigurnosti pomaže djeci da se fokusiraju na učenje i istraživanje, jer znaju šta da očekuju. Redovne aktivnosti, kao što su vrijeme za obroke, spavanje i igra, pomažu djetetu da razvije vještine samoregulacije, što je ključno za izvršne funkcije mozga kao što su pažnja, planiranje i rješavanje problema. Dosljednost u svakodnevnim zadacima kao što su oblačenje, pranje zuba i pospremanje igračaka podstiče dijete da nauči redosljed aktivnosti i postane samostalnije.Ugrađivanje vremena za slobodnu i strukturiranu igru u svakodnevnu rutinu pomaže djetetu da razvije kreativnost, rješavanje problema i kritičko mišljenje. Uvedite dosljedne dnevne rutine za buđenje, obroke, vrijeme igre, aktivnosti na otvorenom, čitanje, i spavanje. Djeca se najbolje prilagođavaju rutini koja se ponavlja svaki dan u sličnim vremenskim intervalima. Iako je rutina važna, imajte na umu da ponekad može doći do odstupanja zbog nepredviđenih okolnosti. Važno je da se dijete brzo vrati u ustaljeni raspored. Za djecu ovog uzrasta vizuelni rasporedi sa slikama (npr. slike oblačenja, doručka, igre) mogu pomoći da razumiju redosljed aktivnosti tokom dana. Pohvalite dijete kada se pridržava rutine, što može ojačati željeno ponašanje i motivisati ga da i dalje prati dnevni raspored. Kako dijete raste, potrebe i interesi će se mijenjati, pa je važno prilagođavati rutinu kako bi odgovarala trenutnom razvojnom stadijumu. Rutina nije samo način da se dan organizuje, već je i moćan alat koji pomaže djetetu da uči, osjeća se sigurnim i razvija kognitivne i socijalne vještine.

Intenzivne reakcije na promjene ili nove situacije su relativno česte kod djece uzrasta od 18 do 36 mjeseci, a ponekad i starijih. Ovaj period je obilježen brzim razvojem kognitivnih, emotivnih i socijalnih vještina, što može dovesti do izraženijih reakcija na nepoznate ili promijenjene okolnosti. Postoje mnogi faktori koji mogu uticati na intenzitet reakcija, uključujući temperament djeteta, dosadašnje iskustvo s promjenama, osjećaj sigurnosti, i razvijene vještine regulacije emocija. Djeca u ovoj dobi možda još uvijek ne razumiju zašto se nešto promijenilo ili kako će nova situacija izgledati, što može izazvati strah ili stres. Promjene mogu učiniti da se djeca osjećaju kao da gube kontrolu nad svojom okolinom, što može izazvati frustraciju i intenzivne emocionalne reakcije. Da bi izbjegli ovakve reakcije neophodno je da dijete pripremite unaprijed da će doći do određene promjene ili nove situacije. Objasnite mu šta će se dogoditi i koristite jednostavan jezik. Možete koristiti slikovnice, priče ili igre da ilustrujete promjenu. Mali rituali, kao što su pjesmice, brojalice ili mahanje na rastanku, mogu pomoći djetetu da se osjeća sigurnije tokom tranzicija između aktivnosti. Intenzivne reakcije često zahtijevaju dodatnu pažnju, nježnost i utjehu. Držite dijete blizu, koristite umirujuće riječi i gestove, i dajte mu do znanja da ste tu za njega. Pokažite razumijevanje prema djetetovim osećanjima i ne očekujte odmah savršenu prilagođenost. Promjene su teške čak i za odrasle, a za dijete su još izazovnije.

Sve češća pitanja o tehnologiju i njenom uticaju na razvoj djeteta. Tehnologija, poput tableta i pametnih telefona, može imati značajan uticaj na kognitivni razvoj djece, naročito u uzrastu od 18 do 36 mjeseci, ali ukoliko se umjereno i pažljivo upravlja. Sa druge strane prekomjerna ili neadekvatna upotreba može dovesti do negativnih posljedica. Kvalitetne aplikacije zaista mogu podsticati razvoj jezika, prepoznavanje boja, oblika i brojeva, i osnovne vještine rješavanja problema. Takođe određene interaktivne igre i sadržaji mogu motivisati dijete da uči nove koncepte kroz zabavu i igru. Međutim, neophodno je sve to ograničiti jer previše vremena ispred ekrana može smanjiti vrijeme za interakciju sa roditeljima i vršnjacima, što je ključno za razvoj govora, socijalnih vještina i emocionalne regulacije. Djeca u ovom uzrastu uče najbolje kroz aktivno istraživanje i igru. Pasivno gledanje ekrana može ograničiti ove aktivnosti. Prekomjerna stimulacija i brza promjena sadržaja mogu otežati djetetu da se fokusira na manje dinamične aktivnosti, poput čitanja ili slaganja slagalica. Korišćenje ekrana prije spavanja može ometati kvalitet sna zbog plavog svjetla koje smanjuje proizvodnju melatonina. Preporuke istraživača iz ove oblasti su da djeca do 18 mjeseci treba da izbjegavaju upotrebu ekrana. Ako roditelji odluče da uvedu ekrane, trebali bi birati visokokvalitetne sadržaje i gledati zajedno sa djetetom kako bi pomogli da dijete razumije šta vidi.

Kod djece uzrasta između 3 i 6 godina, kognitivni razvoj uključuje napredak u vještinama mišljenja, rješavanja problema, pamćenja i razumijevanja svijeta oko sebe. Ključne razvojne prekretnice koje treba pratiti u ovom periodu uključuju razumijevanje uzroka i posljedice, klasifikaciju i sortiranje, razvoj simboličkog mišljenja, razumijevanje brojeva i osnovne matematike, vremena. U ovom uzrastu djeca počinju da shvataju jednostavne uzročno-posljedične odnose, na primjer: "Ako pritisnem ovo dugme, igračka će se pomeriti.” Djeca bi trebala da razvrstavaju objekte po jednoj karakteristici, kao što su boja, oblik ili veličina (npr. sve crvene igračke u jednu grupu). Za ovaj uzrast karakteristična je simbolička igra koja postaje složenija, poput igranja uloga (npr. pravljenje „kuće” ili „kuvanje“ sa igračkama). Djeca ovog uzrasta očinju da broje do deset i razumiju osnovni koncept „više“ ili „manje“. Počinju da prepoznaju osnovne vremenske pojmove kao što su „jutro“ i „noć“, ali još uvijek ne razumiju tačno vrijeme na satu. Djeca u ovom uzrastu napreduju u logičkom razmišljanju. Razvijaju osnovne vještine logičkog razmišljanjai mogu da donesu zaključke na osnovu jednostavnih informacija. Sposobni su da rješavaju jednostavne probleme ili prepreke, kao što su slagalice sa 6-8 djelova. Djeca počinju da razumiju jednostavne prostorne koncepte, kao što su „iznad“, „ispod“, „pored“. Djeca ovog uzrasta mogu duže da se fokusiraju na zadatke, kao što su igre ili aktivnosti sa pravilima, i razvijaju strategije za pamćenje informacija (npr. pjesmice ili kratke priče). Praćenje ovih prekretnica može pomoći roditeljima i stručnjacima da prepoznaju potencijalne izazove u kognitivnom razvoju i da pruže podršku djetetu na putu njegovog rasta i učenja. Svako dijete se razvija svojim tempom, ali značajna odstupanja mogu biti znak da je potrebna dodatna procjena ili podrška.

Aktivnosti i igre koje stimulišu mišljenje i rješavanje problema kod djece uzrasta od 3 do 6 godina treba da budu zabavne, interaktivne i prilagođene njihovom uzrastu. Neke od preporučenih aktivnosti koje možete raditi kod kuće sa djecom su slagalice i puzzle, igranje uloga, građenje blokova ili kockica, igre memorije, svakodnevne aktivnosti kod kuće, igre sa brojevima. Počnite sa slagalicama od nekoliko delova i postepeno prelazite na složenije. Igrajte se „doktora“, „prodavca“ ili „kuvara“. Koristite igračke ili kućne predmete da simulirate različite situacije. Zajedno sa djetetom od kockica ili nekih predmeta kod kuće pravite kule ili mostove, ponudite djetetu različite predmete i tražite da ih sortira po boji, obliku. Brojite predmete u kući, korake.

Zabrinutost zbog kašnjenja u kognitivnom razvoju može se pojaviti kada dijete ne postiže očekivane razvojne prekretnice za svoj uzrast. Važno je zapamtiti da se sva djeca razvijaju različitim tempom, ali značajna odstupanja mogu ukazivati na potrebu za dodatnom pažnjom ili procjenom. Evo nekih znakova i situacija kada bi moglo biti vrijeme da se zabrinete i potražite savjet stručnjaka:

•  Ako dijete često ne razumije ili ne može da prati jednostavna uputstva koja su primerena njegovom uzrastu. Ako dijete ne pokazuje interesovanje za aktivnosti koje podstiču rješavanje problema, kao što su slagalice, igre sa uzorcima ili jednostavne logičke igre. Ako dijete ima poteškoće u učenju novih riječi, sklapanju rečenica ili izražavanju svojih misli i potreba. Ako dijete ne može da se fokusira na aktivnosti duže od nekoliko sekundi ili minuta, čak i kada su u pitanju igre koje ga zanimaju. Ako dijete pokazuje malo interesovanja za istraživanje svoje okoline, učenje novih vještina ili postavljanje pitanja. Ako dijete ima ograničenu sposobnost da se upusti u simboličku igru ili igre uloga, što može biti znak kašnjenja u simboličkom i apstraktnom mišljenju.
• Ako dijete ima poteškoća u igranju i saradnji sa drugom djecom, što može ukazivati na probleme sa socijalnim razvojem, koji su često povezani sa kognitivnim razvojem. Rana procjena i intervencija mogu značajno pomoći u podršci djetetovog razvoja, pa je važno djelovati na vrijeme ako postoji zabrinutost.

Savjet: Olakšajte i dajte jednostavna i jasna uputstva i naloge, jedan po jedan korak. Umjesto „Idi u sobu, uzmi igračku i donesi je ovdje“, recite „Idi uzmi igračku“. Budite uvjereni da vas dijete sluša. Prvo privucite djetetovu pažnju tako što ćete ga pogledati u oči ili ga blago dotaknuti pre nego što date uputstvo. Koristite vizuelne podsjetnike. Slike, crteži ili pokazivanje može pomoći djetetu da bolje razume šta treba da uradi. Pohvalite dijete kada uspešno prati uputstva. Ovo podstiče pozitivno ponašanje i motivaciju. Ako su poteškoće uporne i značajno ometaju svakodnevno funkcionisanje, razmislite o razgovoru sa pedijatrom, logopedom ili stručnjakom za dječiji razvoj. Oni mogu pomoći u procjeni da li su potrebne dodatne intervencije ili podrška.

Praćenje nivoa pažnje i koncentracije kod djeteta može biti izazovno jer se ove vještine razvijaju postepeno i različitim tempom kod svakog djeteta. Obratite pažnju na to kako se dijete ponaša u različitim okruženjima: kod kuće, u vrtiću, na igralištu. Da li može da se fokusira na aktivnosti koje ga zanimaju ili se lako ometa u istoj? Djeca uzrasta 3 do 4 godine obično mogu da se fokusiraju na zadatke ili igre oko 5-10 minuta, posebno ako je aktivnost zanimljiva ili interaktivna. Kada su u pitanju djeca uzrasta 4 do 5 godina nivo pažnje može porasti na 10-15 minuta. Djeca u ovom uzrastu mogu pratiti jednostavna uputstva i angažovati se u kreativnim aktivnostima poput crtanja ili slaganja kockica. Djeca uzrasta 5 do 6 godina mogu da se fokusiraju na zadatke do 15-20 minuta, naročito ako je aktivnost strukturisana i ima jasne ciljeve. Sposobnost fokusiranja i praćenja višeslojnih uputstava takođe postaje bolja. Kako bi poboljšali pažnju i koncentraciju savjetuje se da kreirate mirno i organizovano okruženje za učenje ili igru, bez previše ometanja poput televizora ili glasne muzike. Postavite djetetu jasan cilj i podijelite zadatke u manje korake i jasno komunicirajte šta se od djeteta očekuje. Koristite jednostavna i jasne uputstva. Postavljanje kratkih vremenskih ograničenja za aktivnosti može pomoći djetetu da se fokusira na zadatak. Na primer, „Hajde da vidimo koliko daleko možeš stići sa slagalicom za 10 minuta.” Djeci je potrebno i vrijeme za odmor. Omogućite redovne pauze između aktivnosti kako bi se osvježili i zadržali fokus. Pohvalite dijete kada uspješno završi zadatak ili kada se potrudi da ostane fokusirano. Pohvale i male nagrade mogu podstaći dalje pozitivno ponašanje. Stvaranje rutine pomaže djeci da predvide šta slijedi, što može olakšati prelazak iz jedne aktivnosti u drugu i smanjiti nivo distrakcija. Redovno kretanje i igre na otvorenom pomažu djetetu da sagori višak energije, što može poboljšati sposobnost fokusiranja kasnije. Važno je ograničiti vrijeme provedeno ispred ekrana i izbor kvalitetnih programa prilagođenih uzrastu. Vježbajte sa djetetom vještine slušanja kroz čitanje priča ili igranje igara koje zahtijevaju pažljivo slušanje i praćenje uputstava. Ako primijetite da vaše dijete ima značajne poteškoće sa pažnjom i koncentracijom, a strategije koje primenjujete ne donose napredak, razmotrite konsultaciju sa stručnjakom, kao što je dječiji psiholog ili pedagog, koji može pružiti dodatne smjernice i procjenu.

Razlikovanje privremenih teškoća od stvarnog zaostajanja u razvoju može biti izazovno, ali ključno je razumijevanje i pažljivo posmatranje djeteta. Evo nekoliko smjernica koje vam mogu pomoći da prepoznate razliku. Ako se dijete suočava sa određenim promjenama, stresom ili novim iskustvima radi se o privremenim teškoćama i obično se vremenom rješavaju. Na primjer, privremeni problemi sa pažnjom mogu se pojaviti kada se dijete suočava sa velikim promjenama u životnoj sredini, kao što su početak vrtića ili preseljenje. Ako dijete ne napreduje u oblastima koje su tipične za njegov uzrast i ako problemi traju duže vrijeme (mjesecima ili godinama), ovo može biti znak ozbiljnijeg problema. Privremene teškoće mogu biti prisutne u određenim situacijama, ali dijete obično pokazuje bolju sposobnost u drugim okruženjima ili aktivnostima. Ako se poteškoće javljaju u različitim situacijama i okruženjima, to može biti znak da problem nije samo prolazan. Dijete može privremeno zaostajati u određenim vještinama, ali obično će dostići razvojne prekretnice u odgovarajućem vremenskom okviru za svoj uzrast. Ako dijete stalno ne dostiže ključne razvojne prekretnice koje su karakteristične za njegov uzrast, to može ukazivati na značajnije probleme. Ako dijete često reaguje pozitivno na podršku, promjene u rutini, ili dodatne stimulacije, i pokazuje poboljšanja radi se većinom o privremenom problemu ali ako se mogu nastaviti uprkos različitim pokušajima pomoći ili promjenama u pristupu. Dijete može pokazivati povremene teškoće koje su slične onima koje se javljaju kod drugih vršnjaka u sličnim situacijama. Ako dijete zaostaje u ključnim oblastima u poređenju sa većinom vršnjaka, može biti znak da su teškoće ozbiljnije. Razlikovanje privremenih teškoća od stvarnog zaostajanja u razvoju zahteva pažljivo posmatranje i ponekad profesionalnu procjenu. Ako ste zabrinuti zbog bilo kakvih aspekata razvoja vašeg djeteta, najbolje je obratiti se stručnjaku koji može pružiti preciznu procjenu i smjernice za dalje korake.

Osnovni pokazatelji zdravog kognitivnog razvoja za uzrast od 6 do 9 godina su: razumijevanje i rješavanje problema, razvijanje akademskih vještina, pažnje i koncentracije, memorije, jezičkih vještina, socijalnih i emocionalnih vještina, samostalno učenje, radoznalost, razvijanje izvršnih funkcija kao što su bolja organizacija, planiranje i praćenje zadataka. Djeca u ovom uzrastu bi trebalo da mogu da rješavaju jednostavne matematičke zadatke, prepoznaju obrasce, i primenjuju logičko razmišljanje u svakodnevnim situacijama. Počinju da čitaju tečnije i razumiju pročitano, pišu sa sve većom preciznošću i razvijaju osnovne vještine računanja (sabiranje, oduzimanje). Pokazuju interesovanje za učenje novih stvari i postavljaju pitanja o svijetu oko sebe. Sposobni su da se fokusiraju na zadatak 15-30 minuta u zavisnosti od aktivnosti i interesovanja. Djeca u ovom uzrastu razvijaju sposobnost pamćenja i primjene informacija, kao što su imena, datumi, ili uputstva za igre i aktivnosti. Imaju sposobnost da pamte i prate više informacija odjednom, kao i da povezuju naučeno iz prethodnih iskustava. Djeca uzrasta od 6 do 9 godina trebalo bi da obogate svoj rečnik i imaju sposobnost korišćenja složenijih rečenica. Mogu da izraze svoje misli, osećanja i ideje jasno i logično. Djeca u ovom uzrastu počinju da razumiju tuđa osećanja, razvijaju empatiju i sposobnost saradnje u grupnim aktivnostima. Bolje upravljaju emocijama i imaju sposobnost pregovaranja i rješavanja konflikata sa vršnjacima. Sposobni su da postavljaju pitanja, istražuju samostalno i izražavaju interesovanje za svijet oko sebe.

Poteškoće sa koncentracijom i pažnjom mogu biti relativno česte kod djece uzrasta od 6 do 9 godina, jer se vještine fokusa i samoregulacije još uvijek razvijaju. Međutim, važno je razumjeti šta je tipično za ovaj uzrast i kada treba potražiti dodatnu pomoć. Djeca uzrasta od 6 do 9 godina mogu se obično fokusirati na zadatak oko 15 do 30 minuta, u zavisnosti od zadatka, interesovanja i nivoa stimulacije. Zadatke koje smatraju zanimljivim ili izazovnim često će raditi duže, dok za manje zanimljive ili teže zadatke pažnja može biti kraća. Jednostavni i jasni zadaci, kao što su slaganje slagalica ili crtanje, mogu zadržati pažnju duže. Kompleksniji zadaci koji zahtijevaju više koncentracije, kao što je čitanje ili rješavanje matematičkih problema, mogu izazvati brže gubljenje pažnje, posebno ako su preteški ili prelagani. Ako dijete ima značajno kraće trajanje pažnje u poređenju sa vršnjacima, često se lako distrahuje ili teško završava zadatke, to može biti znak za zabrinutost. Ako poteškoće sa pažnjom značajno ometaju djetetove školske aktivnosti, društvene interakcije ili kućne aktivnosti, to može biti znak da je potrebno dodatno ispitivanje. Znakovi poput hiperaktivnosti, impulzivnosti, ili nemogućnosti da se smiri mogu ukazivati na poteškoće koje prevazilaze tipične za uzrast. Savjet za roditelje: Bilo bi poželjno stvoriti rutinu i strukturu kako bi djetetu poboljšali pažnju i koncentraciju. Raspored aktivnosti i struktura mogu pomoći djetetu da zna šta se očekuje i da se lakše fokusira. Veće zadatke podijeliti na manje, upravljive korake kako bi dijete lakše ostalo fokusirano. Smanjite ili eliminišite distrakcije tokom učenja, kao što su televizor, glasna muzika ili druge aktivnosti koje mogu odvlačiti pažnju. Uvođenje kratkih pauza između zadataka može pomoći djetetu da se „resetuje“ i ponovo usmjeri pažnju. Koristite pohvale i male nagrade za uspešno završene zadatke kako biste podstakli dijete da ostane motivisano i fokusirano. Fizička aktivnost može pomoći detetu da se oslobodi viška energije i poboljša fokus.

Prepoznavanje znakova kašnjenja u učenju ili teškoća u školi kod djeteta je ključno za pružanje pravovremene podrške i intervencije. Evo nekih uobičajenih znakova na koje treba obratiti pažnju: Ako dijete ima poteškoće u čitanju i pisanju poput prepoznavanja slova ili zvukova, sporije napreduje u učenju čitanja ili ima problema sa razumijevanjem pročitanog teksta. Često zamjenjuje slova ili riječi tokom čitanja ili pisanja, čak i nakon ponavljanja i vježbanja. Poteškoće sa pravopisom, formiranjem rečenica ili pravilnim redosledom riječi u pisanju. Ako dijete ima problem sa osnovnim matematičkim pojmovima kao što su sabiranje, oduzimanje, množenje ili dijeljenje poput teškoća u prepoznavanju i razumijevanju matematičkih obrazaca, brojeva ili simbola ili probleme sa vremenskim pojmovima, kao što su redosljed događaja ili mjerenje vremena. Zabrinuti se treba i ako dijete teško pamti osnovne informacije, kao što su imena, brojevi ili zadaci koje treba uraditi. Problemi sa sjećanjem na ono što je naučeno dan ranije ili prije nekoliko dana. Teškoće sa sjećanjem na rečenice ili fraze koje je upravo pročitalo ili čulo. Često je djetetu potrebna dodatna podrška uslijed poteškoća sa razumijevanjem društvenih normi ili pravilnim reagovanjem u socijalnim situacijama. Ukoliko djetetu nedostaju vještine kao što su dijeljenje, čekanje na red ili saradnja sa vršnjacima. Ili ako dijete preživljava određene frustracije ili povlačenje iz socijalnih situacija zbog nerazumevanja ili straha od grešaka. Znaci na koje treba reagovati su i ti ako dijete izbjegava školu, pokazuje anksioznost ili stres u vezi sa domaćim zadacima i školskim aktivnostima. Ako ima negativne stavove prema učenju, brzo odustajanje ili tvrdnje da „ne može” ili „nije dovoljno dobro” za zadatak. Znakovi umora, glavobolja ili stomačnih bolova koji mogu biti povezani sa školskim stresom ili anksioznošću. Nervozno ponašanje, pretjerana energija ili napetost tokom učenja ili rada na školskim zadacima.

Prekomerno korišćenje tehnologije kod djece uzrasta od 6 do 9 godina može imati različite uticaje na kognitivni razvoj. Djeca naviknuta na brzu stimulaciju kroz video igre, aplikacije ili video sadržaje mogu imati poteškoće sa održavanjem pažnje na zadacima koji zahtijevaju više strpljenja i fokusa, poput čitanja, domaćih zadataka ili školske aktivnosti. Tehnologija često nudi brze i jednostavne odgovore, što može ograničiti razvoj vještina kritičkog mišljenja i rješavanja problema, jer djeca mogu postati zavisna od brzih rješenja umjesto da sami razmišljaju o izazovima. Iako postoje edukativne aplikacije i programi, prekomerna upotreba tehnologije može ograničiti verbalnu interakciju sa roditeljima i vršnjacima, što je ključno za razvoj jezika i komunikacionih vještina. Prekomerno vrijeme ispred ekrana može smanjiti vrijeme provedeno u fizičkim aktivnostima, što je važno za opšti razvoj mozga, uključujući kognitivne funkcije poput učenja i pažnje. Odredite vreme kada je korišćenje tehnologije dozvoljeno i kada nije, poput obroka, pre spavanja i tokom porodičnih aktivnosti i to na sat do dva vremena. Uključite se u aktivnosti sa tehnologijom kada je moguće, diskutujte o sadržaju i koristite tehnologiju kao alat za zajedničko učenje i istraživanje. Obezbedite određene delove kuće gde tehnologija nije dozvoljena, kao što su spavaće sobe, kako biste smanjili uticaj na san i podržali zdrave navike.

Za djecu uzrasta od 6 do 9 godina, najbolje aktivnosti i igre za podsticanje kognitivnog razvoja su one koje uključuju kreativnost, logičko razmišljanje, rješavanje problema i interakciju sa drugima. To su igre poput „Šaha“, „Monopola“, „Memory“ i one pomažu u razvoju strateškog razmišljanja, pamćenja, koncentracije. Društvene igre takođe uče djecu kako da se pridržavaju pravila, čekaju na red i rade u timu. Crtanje, slikanje, modeliranje glinom, pravljenje kolaža ili izrada rukotvorina podstiču maštu i kreativno razmišljanje. Čitanje knjiga ili pričanje priča zajedno sa djetetom razvija vokabular, maštu i razumijevanje. Igre koje uključuju brojeve, kao što su slagalice sa brojevima, sudoku ili matematičke slagalice, pomažu u razvijanju matematičkih vještina i logičkog razmišljanja. Igra uloga ili pravljenje malih predstava pomaže djeci da razviju empatiju, razumijevanje drugih ljudi i situacija, kao i vještine komunikacije. Sviranje muzičkog instrumenta, pjevanje ili ritmičke igre. Podsticanje raznovrsnih aktivnosti koje obuhvataju različite aspekte kognitivnog razvoja može pomoći djetetu da razvije širok spektar vještina, istovremeno uživajući u procesu učenja kroz igru i zabavu.

Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) može se manifestovati na različite načine kod djece uzrasta od 6 do 9 godina. Važno je razlikovati simptome ADHD-a od normalnih varijacija u ponašanju koje se mogu pojaviti u ovom uzrastu. Evo ključnih simptoma i kako se oni razlikuju od normalnog ponašanja: Dijete često pravi greške zbog nepažnje, teško se fokusira na zadatke ili igre, lako se odvlači pažnja, zaboravlja obaveze. Djeca mogu povremeno praviti greške ili imati poteškoće u fokusiranju, ali ADHD djeca imaju dosljedne probleme sa pažnjom u različitim situacijama i tokom dužeg vremenskog perioda. Dijete ne može da miruje, stalno se kreće, često skače ili se penje na neprimerena mjesta, govori previše ili prekida druge.Djeca takođe mogu biti energična i aktivna, ali ADHD djeca pokazuju neprekidnu hiperaktivnost koja ometa njihov svakodnevni život i interakcije. Djeca od 6 do 9 godina često imaju kratke periode pažnje i lako se odvode od zadatka, što je normalno za ovaj uzrast. Oni mogu biti skloniji da se igraju, mijenjaju aktivnosti i istražuju različite interese. Velika količina energije i potreba za fizičkom aktivnošću su normalni za djecu ovog uzrasta. Ponekad su uzbuđeni i imaju problema da se smire, što je dio normalnog razvoja. Ako simptomi nepažnje, hiperaktivnosti i impulsivnosti traju duže od šest mjeseci i značajno ometaju djetetov svakodnevni život, školsku funkcionalnost ili odnose sa vršnjacima.Ako uzrokuju ozbiljne probleme u različitim okruženjima (kod kuće, u školi, u društvenim situacijama). Ako primetite da simptomi uzrokuju značajne emotivne ili socijalne teškoće kod djeteta potrebno je obratiti se za dodatnu stručnu podršku.

Djeca ovog uzrasta obično počinju da koriste logiku za rješavanje problema i da razumiju apstraktne pojmove. Na primjer, mogu da rješavaju matematičke zadatke sa višestrukim koracima, razumiju osnovne principe naučnih eksperimenata, ili diskutuju o apstraktnim temama. Djeca postaju bolja u korišćenju strategija za pamćenje, kao što su organizacija informacija, povezivanje novih sa već poznatim informacijama i vježbanje ponavljanja. Mogu da prate složenija uputstva, pamte detalje iz pročitanog teksta, i koriste naučene informacije u novim situacijama. Djeca uzrasta od 9 do 12 godina pokazuju sposobnost da analiziraju probleme, razmotre različite strategije, i biraju najefikasnije rješenje. Napreduju u osnovnim školskim vještinama kao što su čitanje, pisanje, matematika i nauka. Trebalo bi da budu u stanju da prate nastavni plan i program za njihov uzrast i nivo. Razvijaju sposobnost da planiraju i organizuju svoje zadatke, što je važno za domaće zadatke i ostale školske obaveze. Djeca pokazuju interesovanje za nova znanja i često preuzimaju inicijativu za istraživanje tema koje ih zanimaju. Postaju nezavisnija u učenju i postavljanju ciljeva.

Redovno komunicirajte sa djetetovim nastavnicima kako biste dobili povratne informacije o njegovom akademskom napretku i ponašanju u školi. Nastavnici često imaju dobar uvid u to kako se dijete snalazi u odnosu na svoje vršnjake. Ovo je ključno za ovaj uzrast. Obratite pažnju na to kako se vaše dijete nosi sa svakodnevnim izazovima, kao što su izvršavanje domaćih zadataka, rješavanje problema, ili interakcija sa vršnjacima. Da li pokazuje interesovanje za učenje? Da li uspijeva da prati uputstva? Pratite ocjene i rezultate testova kao jedan od pokazatelja napretka. Iako ocjene nijesu jedini pokazatelj kognitivnog razvoja, one mogu dati uvid u djetetove jake strane i oblasti koje zahtijevaju dodatnu podršku. Ako ste zabrinuti zbog napretka vašeg djeteta, razgovarajte sa stručnjakom o mogućnosti sprovođenja standardizovanih testova koji mjere kognitivne sposobnosti, kao što su inteligencija, pažnja, ili specifične akademske vještine. Ako ste zabrinuti zbog djetetovog razvoja, konsultujte se sa dječjim psihologom ili drugim stručnjakom za razvoj djece. Oni mogu sprovesti procjene i pružiti smjernice kako najbolje podržati vaše dijete.

Prekomjerno korišćenje tehnologije može imati značajan uticaj na kognitivni razvoj djece, posebno u kritičnim fazama kao što su uzrasti između 9 i 12 godina. Dok tehnologija može biti koristan alat za učenje i zabavu, važno je pronaći ravnotežu kako bi se osigurao zdrav kognitivni, fizički i socijalni razvoj djeteta. Prekomjerno izlaganje brzim promjenama sadržaja, kao što su video igre i društvene mreže, može smanjiti sposobnost djeteta da se fokusira na duže zadatke, kao što su čitanje ili domaći zadaci. Djeca mogu razviti naviku da traže brzu stimulaciju, što može otežati koncentraciju na aktivnosti koje zahtevaju strpljenje i dublje razmišljanje. Vrijeme provedeno ispred ekrana može smanjiti vrijeme dostupno za aktivnosti koje su ključne za kognitivni razvoj, kao što su čitanje, igranje sa vršnjacima, fizička aktivnost i kreativna igra. To može negativno uticati na razvoj vještina rješavanja problema, socijalnih vještina i kreativnosti. Podstičite dijete da se bavi različitim aktivnostima koje uključuju fizičku igru, socijalne interakcije, kreativne igre (crtanje, pravljenje modela), čitanje, i slobodnu igru napolju. Organizujte porodične aktivnosti koje ne uključuju tehnologiju, kao što su društvene igre, šetnje, ili sport. Djeca bi trebala da imaju najmanje 60 minuta umjerene do intenzivne fizičke aktivnosti dnevno. To može uključivati sport, vožnju bicikla, ples, ili jednostavno igranje napolju. Fizička aktivnost ne samo da unapređuje fizičko zdravlje, već i poboljšava kognitivne funkcije, kao što su pažnja i pamćenje. Ohrabrite djetetov osjećaj odgovornosti u vezi sa korišćenjem ekrana tako što ćete zajedno kreirati pravila i objasniti razloge za njih. Djeca uče posmatrajući odrasle, pa je važno da roditelji pokažu primerom kako odgovorno koristiti tehnologiju. Ograničite sopstveno vrijeme ispred ekrana i uključite se u aktivnosti sa djecom. Pronaći pravu ravnotežu između korišćenja tehnologije i drugih aktivnosti može pomoći vašem djetetu da razvije zdrave navike koje podržavaju njegov kognitivni, emocionalni i fizički razvoj.

Za djecu uzrasta od 9 do 12 godina, aktivnosti i igre koje podstiču kognitivni razvoj trebaju da budu zanimljive, izazovne i edukativne. U ovom uzrastu, djeca su sposobna da se bave složenijim zadacima i aktivnostima koje zahtijevaju vještine rješavanja problema, kritičkog mišljenja, i kreativnosti. Evo nekoliko preporučenih aktivnosti i igara: Društvene igre kao što su Šah, Dame, Scrabble, Monopoly. Ove igre razvijaju strategijsko mišljenje, planiranje, rješavanje problema i proširuju vokabular. Djeci ovog uzrasta bivaju zanimljive i izazovne. Igre sa kartama (npr. Uno, Memory). Podstiču pamćenje, pažnju i strateško razmišljanje. Aktivnosti koje podstiču logičko mišljenje i matematičko razmišljanje su sudoku, ukrštenice. Sve više djeca ovog uzrasta vole projeke "uradi sam" (DIY) kao što su Izrada modela, maketa ili rukotvorina a sve to razvija fine motoričke vještine, planiranje i sekvencijalno razmišljanje. Čitanje romana, enciklopedija, stripova ili knjiga sa fantastičnim temama razvija maštu, vokabular i razumijevanje kompleksnih narativa. U svemu ovome nezaobilazne su aktivnosti napolju. Aktivnosti koje uključuju navigaciju i rješavanje zadataka u prirodi podstiču kritičko mišljenje i timski rad. Sportovi kao što su fudbal, košarka, ili tenis razvijaju strategijsko razmišljanje i donošenje odluka u realnom vremenu. Sviranje klavira, gitare, ili drugog instrumenta poboljšava sposobnost koncentracije, pamćenje i koordinaciju. Uključite dijete u svakodnevne zadatke kao što su planiranje obroka, kupovina ili uređivanje sobe razvijaju praktične vještine rješavanja problema. Ove aktivnosti i igre ne samo da pružaju zabavu, već i aktivno doprinose razvoju kritičnih kognitivnih vještina, stvarajući čvrstu osnovu za buduće učenje i uspjeh.

Nagle promjene raspoloženja i interesa kod djece uzrasta od 9 do 12 godina su relativno normalne i često su dio prirodnog razvoja u ovom periodu. Ovo je vrijeme kada djeca prolaze kroz značajne kognitivne, emocionalne i fizičke promjene koje mogu uticati na njihovo ponašanje i interesovanja. Djeca u ovom uzrastu počinju da ulaze u pubertet, što može uzrokovati promjene raspoloženja i povećanu emotivnost. Oni istražuju svoj identitet i pokušavaju da razumiju ko su. Vršnjaci postaju važniji, a pritisak da se uklopi može uticati na promjene u ponašanju i interesima. Važno je da roditelj pokaže razumijevanje za djetetove promjene i pruže podršku. Otvoreni razgovori o osjećanjima mogu pomoći djetetu da se osjeća saslušano i podržano. Ohrabrite dijete da izrazi svoja osećanja i misli. Pitajte ga kako se osjeća u vezi sa školom, prijateljima ili novim interesovanjima. Shvatite da promjene mogu uticati na djetetov učinak u školi. Umesto da insistirate na savršenstvu, fokusirajte se na napor koji dijete ulaže i pružite pohvale za svaki pozitivan korak. Granice su važne, ali u ovom uzrastu mogu biti potrebne prilagodbe. Fleksibilnost i zajedničko donošenje odluka mogu pomoći djetetu da se osjeća uključenim i poštovanim. Uključivanje u fizičke aktivnosti, kreativne hobije ili društvene grupe može pomoći djetetu da kanališe energiju na pozitivan način. Saradnja sa nastavnicima može pružiti vrijedne informacije o tome kako dijete funkcioniše u školskom okruženju i koje strategije mogu biti korisne. Ako promjene u raspoloženju ili ponašanju postanu izrazito intenzivne, dugotrajne ili počnu ozbiljno da utiču na djetetovu svakodnevicu, razgovor sa stručnjakom, poput školskog psihologa ili terapeuta, može biti koristan korak.

Poteškoće sa sklapanjem prijateljstava ili održavanjem odnosa mogu uticati na djetetov kognitivni razvoj, jer socijalne veštine igraju važnu ulogu u učenju, razumijevanju svijeta oko sebe i razvoju samopouzdanja. Socijalne interakcije pomažu djeci da razvijaju vještine poput rješavanja problema, komunikacije, empatije i emocionalne regulacije, koje su važne za cjelokupan razvoj, uključujući i kognitivni. Djeca uče kroz igru i interakciju sa vršnjacima. Nedostatak socijalnih veza može ograničiti prilike za učenje kroz zajedničke aktivnosti. Djeca koja imaju poteškoće sa socijalnim veštinama mogu se osećati izolovano ili manje samouvereno, što može negativno uticati na njihovu motivaciju za učenje i istraživanje novih stvari. Djeca uče posmatrajući odrasle. Budite dobar model socijalnih veština, poput komunikacije, rešavanja sukoba i izražavanja emocija na odgovarajući način. Organizujte aktivnosti gdje vaše dijete može da vežba socijalne veštine u sigurnom okruženju, poput igranja sa vršnjacima, sportskih aktivnosti ili dječjih radionica. Pomozite djetetu da prepozna i izrazi svoje emocije. Razgovarajte o tome kako se osjeća u različitim situacijama i kako da se nosi sa neprijatnim osjećanjima. Pohvalite dijete kada pokaže pozitivno socijalno ponašanje, poput pomaganja drugima ili pristupanja vršnjacima na odgovarajući način. Pozitivna povratna informacija može povećati verovatnoću da će dijete ponoviti takvo ponašanje. Kada se pojave nesuglasice sa vršnjacima, umjesto da rješavate problem za dijete, vodite ga kroz proces rešavanja sukoba korak po korak. Učite ga da mirno razgovara, postavlja pitanja i traži rješenja. Upis u klubove, sportske timove ili umjetničke radionice može pomoći djetetu da pronađe slične interese sa drugima, što olakšava sklapanje prijateljstava. Ako poteškoće sa socijalizacijom traju duže vreme ili utiču na djetetov svakodnevni život, razgovor sa stručnjakom, poput dječjeg psihologa ili socijalnog pedagoga, može biti koristan. Stručnjak može pružiti specifične strategije i podršku za razvoj socijalnih vještina.

Socio-emocionalni razvoj beba od 0 do 18 mjeseci je ključan period u njihovom rastu i formiranju odnosa. Tokom ovog uzrasta, bebe prolaze kroz nekoliko važnih faza razvoja koje uključuju emocionalne, socijalne i socijalno-emocionalne vJeštine. Bebe od 0 do 3 mjeseca počinju da uspostavljaju vezu sa svojim primarnim njegovateljima, roditeljima. Ova povezanost je osnov za emocionalnu sigurnost i povjerenje. Bebe u početku izražavaju svoje emocije kroz plač i osmeh. Sposobne su da prepoznaju i reaguju na emocionalne izraze roditelja. Bebe od 3 do 6 mjeseci počinju da se osmjehuju kao reakcija na društvene interakcije. Postaju sve zainteresovanije za ljude oko sebe i mogu se početi igrati s drugima. Kontakt očima postaje sve jači i koristi se kao sredstvo komunikacije i interakcije. Bebe od 6 do 9 mjeseci počinju da pokazuju različite emocije, kao što su sreća, ljutnja i tuga. Takođe mogu pokazivati strah od nepoznatih osoba (strah od stranaca). Postaju sve više znateželjne i koriste ruke za manipulaciju predmetima i istraživanje okoline. Takođe razvijaju preferenciju prema poznatim osobama i objektima. Bebe od 9 do 12 mjeseci počinju da imitiraju ponašanje odraslih i vršnjaka, što je ključno za učenje socijalnih vještina. Mogu se pojaviti tantrumi i frustracija kada se suoče s preprekama, što je normalno za razvoj emocionalne regulacije. Mogu pokazivati interes za igranje sa vršnjacima i mogu razviti prve oblike prijateljstva i preferencije prema određenim osobama. Bebe od 12 do 18 mjeseci postaju sve svjesnije osnovnih pravila i očekivanja, kao što je razumijevanje šta je prihvatljivo, a šta nije. Počinju da istražuju svoja okruženja sa većim samopouzdanjem i mogu pokazivati želju za većom nezavisnošću. Počinju da koriste jednostavne riječi i fraze, i mogu pokazivati osnovne socijalne vještine kao što su deljenje i saradnja sa vršnjacima. Razumijevanje i izražavanje emocija postaje sve složenije, a bebe počinju da prepoznaju emocije kod drugih.Ovi aspekti socio-emocionalnog razvoja pomažu bebama da se usklade sa okolinom, razviju emocionalnu inteligenciju i izgrade osnovu za zdrave odnose i socijalne interakcije u budućnosti.

Djeca počinju pokazivati interes za socijalne interakcije u različitim fazama razvoja, i to je proces koji se postepeno razvija. Već u uzrastu od 0 do 3 mjeseca beba počinje da prepoznaje i reaguje na prisustvo roditelja i drugih važnih osoba. Prvi znakovi interesa za socijalne interakcije uključuju kontakt očima i osmjeh. OD trećeg mjeseca beba počinje da reaguje I na ostale članove, da bi kasnije poslije 12 mjeseci reagovala I na svoje vršnjake, u zavisnosti od uključenja bebe u određene aktivnosti. Savjet: Održavajte kontakt očima, govorite s bebom i koristite ljubazan i umirujući ton glasa. Ovo pomaže bebi da se oseća povezano i sigurno. Igrajte se sa bebom kroz jednostavne igre, podstičite je da se smije i koristi različite izraze lica. Stvaranje pozitivnih iskustava sa interakcijama pomaže u razvoju socijalnih vještina. Pružite priliku bebi da se igra sa vršnjacima ili sa članovima porodice, učlanite se u grupe ili aktivnosti za bebe gdje može učiti socijalne vještine u bezbednom okruženju. Pohvalite i ohrabrite dijete kada pokazuje interes za interakciju s drugima, čime ćete ojačati njegovu motivaciju da se uključi u društvene aktivnosti.

Kod beba, određena ponašanja mogu ukazivati na potencijalne probleme u socio-emocionalnom razvoju. Nešto što treba da nam ukaže na potencijalne probleme jesu sledeći oblici ponašanja: Ako beba rijetko ili nikada ne uspostavlja kontakt očima s roditeljima ili drugim osobama. Ako beba ne pokazuje osmijeh ili druge emocionalne izraze u odgovoru na stimuluse iz okoline. Ako beba pokazuje izbegavanje ili otpor prema roditeljima ili primarnim njegovateljima. Ako beba ne traži utjehu ili kontakt kada se osjeća uzrujana ili umorna. Ako beba pokazuje ekstremnu uzrujanost ili stres pri promjenama u rutini ili okruženju. Ako beba ne pokazuje interes za igru s vršnjacima ili odraslima. Ako beba ne pokušava da imitira ponašanje ili izraze lica drugih ljudi. Ako beba ne istražuje svoje okruženje ili ne pokazuje znake radoznalosti i istraživanja. Ako beba pokazuje vrlo različita ponašanja u različitim okruženjima (npr. veoma povučena kod kuće, a veoma uzrujana ili nemirna van kuće). Ako beba ima neobične fizičke reakcije na stres, kao što su neprekidno grčenje mišića ili problemi sa spavanjem i hranjenjem. Ako primijetite neko od ovih ponašanja kod svoje bebe, važno je da se konsultujete sa pedijatrom ili stručnjakom za razvoj djeteta. Rano prepoznavanje i intervencija mogu pomoći u pružanju adekvatne podrške i pomoći vašem djetetu da se razvija u zdravom socio-emocionalnom okruženju.

Podsticanje socio-emocionalnog razvoja kod beba može se postići kroz različite aktivnosti i igre koje pružaju emocionalnu stimulaciju, socijalnu interakciju i razvoj vještina. Razgovarajte sa bebom koristeći različite tonove glasa, izraze lica i gestove. Ovo pomaže bebi da nauči kako se emocije izražavaju i interpretiraju. Igra skrivanje lica može pomoći bebi da razvije osećaj sigurnosti i povezanosti. Redovno uspostavljanje kontakta očima tokom razgovora i igre pomaže bebi da razvije emocionalnu povezanost i socijalne veštine. Uzimanje u naručje, maženje i nježnost pomažu bebi da se osjeća sigurno i voljeno. Imitirajte bebine zvuke i pokrete, a zatim je ohrabrite da vas imitira. Ovo pomaže u razvoju komunikacijskih vještina i emocionalne povezanosti. Redovne igre koje se ponavljaju pomažu bebi da se osjeća sigurnom. Koristite igračke koje podstiču interakciju, kao što su igračke sa zvucima ili svetlom koje beba može istraživati zajedno s vama. Igračke koje uključuju jednostavne zadatke, kao što su slagalice ili igračke za guranje, mogu pomoći u razvoju veština rešavanja problema i koordinacije. Čitanje knjiga s jednostavnim pričama i slikama koje prikazuju različite emocije može pomoći bebi da razvije emocionalnu pismenost. Kada je to moguće, omogućite bebi da se igra s vršnjacima, što može pomoći u razvoju socijalnih vještina kao što su dijeljenje i saradnja. Provodite vrijeme na otvorenom i omogućite bebi da istražuje različita okruženja, što može stimulisati emocionalni i socijalni razvoj. Uspostavljanje rutine za hranjenje, spavanje i igru pomaže bebi da se oseća sigurnom i razumije očekivanja u svakodnevnim situacijama. Pjevanje pjesama i slušanje muzike pomaže u razvoju emocionalne povezanosti i komunikacijskih vještina, kao i u stimulaciji senzorne percepcije.

Porodica i socijalno okruženje igraju ključnu ulogu u socio-emocionalnom razvoju bebe. Uspostavljanje redovne dnevne rutine pomaže bebi da se osjeća sigurno i predvidivo, što je ključno za emocionalni razvoj. Osigurajte da beba ima stabilno i bezbjedno okruženje koje je bez nasilja i nesigurnosti. Provodite kvalitetno vrijeme s bebom, uključujući igru, razgovor i fizički kontakt, što pomaže u jačanju emocionalne veze. Prikazivanje ljubavi i pažnje kroz maženje, kontakt očima i osmjeh pomaže bebi da se oseća voljeno i prihvaćeno. Modelirajte pozitivno ponašanje i socijalne vještine koje beba može da oponaša, kao što su dijeljenje, empatija i komunikacija. Pomozite bebi da nauči kako da se smiri kada je uzrujana, koristeći tehnike kao što su umirujuće riječi, maženje ili stvaranje mirnog okruženja. Angažujte članove šire porodice u brizi o bebi, što može pružiti dodatnu emocionalnu podršku i pozitivne socijalne interakcije. Ako je moguće, uključite bebu u aktivnosti zajednice kao što su igre u parku ili grupne igre za djecu, što može pomoći u razvijanju socijalnih veština. Osiguranje podržavajućeg okruženja za vašu bebu kroz ove korake može značajno doprinijeti njenom zdravom socio-emocionalnom razvoju. Stvaranjem sigurnog, stimulativnog i ljubaznog okruženja pomažete bebi da se razvije u emocionalno zdravo i socijalno usklađeno dijete.

Da, postoje specifične tehnike koje mogu pomoći u poboljšanju kontakta očima i drugih socijalnih veština kod beba. Navešćemo neke od strategija koje možete primijeniti. Kada razgovarate s bebom, budite na njenom nivou i približite se na udaljenost koja omogućava lakši kontakt očima. Bebe su sklonije da uspostave kontakt očima ako im je osoba blizu. Koristite izražajne face i velike osmjehe kada komunicirate s bebom. Bebe su privučene izražajnim licima i to može podstaći kontakt očima. Koristite igračke koje se kreću ili prave zvukove kako biste usmerili bebin pogled na igračku i potaknuli kontakt očima dok se igra. Često razgovarajte sa bebom koristeći varijacije u tonu glasa, što može privući njenu pažnju i podstaći kontakt očima. Kada beba gleda u vas, nagradite to s ljubaznim osmjehom i verbalnim ohrabrenjem. Uključite kontakt očima u svakodnevne rutine, kao što su oblačenje, hranjenje ili menjanje pelena. Pokušajte da uspostavite kontakt očima tokom ovih aktivnosti kako biste ga učinili prirodnim dijelom komunikacije. Čitajte knjige sa velikim, jasnim slikama lica. Pokazivanje lica u knjigama može pomoći bebi da se fokusira na lica i razvije interesovanje za kontakt očima. Koristite ogledala da bi beba mogla da vidi svoje odraze i vašu interakciju. Ovo može pomoći u razumijevanju povezanosti između pokreta i kontakta očima. Koristite lopticu za igru koja podstiče bebu da gleda u vas dok se igra. Ovo može pomoći u razvijanju njenog interesa za vizuelnu interakciju.

Kod beba uzrasta od 18 do 36 mjeseci, ključni znaci zdravog socio-emocionalnog razvoja uključuju sposobnost kontrole emocija, razvijanje socijalnih vještina,interakcije sa vršnjacima,prepoznavanje I odgovaranje na različita osjećanja, povezuje uzrok I posljedicu,razvijanje samostalnosti I samopouzdanja. Dijete pokazuje sposobnost da se smiri nakon uzrujavanja i može izražavati osnovne emocije kao što su radost, ljutnja, i tuga na prikladan način. Dijete može izražavati osjećanja kroz riječi, geste, ili ponašanje i prepoznaje osnovne emocije kod drugih. Dijete pokazuje interes za igru s vršnjacima, dijeli igračke i može učestvovati u jednostavnim društvenim igrama.Često imitira ponašanje odraslih i vršnjaka kao način učenja i socijalizacije. Dijete pokazuje sposobnost prepoznavanja osjećanja kod drugih i reaguje na osnovu tih osjećanja. Na primer, može pružiti utjehu kad vidi da je neko uzrujan. Dijete počinje razumeti osnovne uzroke i posledice svojih akcija, kao što je shvatanje da će uzimanje nečega bez dozvole izazvati reakciju drugih. Dijete pokazuje želju za samostalnošću u obavljanju jednostavnih zadataka, kao što su oblačenje ili hranjenje, i oseća se ponosno na svoje uspehe. Dijete pokazuje interes za istraživanje svijeta oko sebe i učenje novih veština kroz igru i aktivnosti.Može se prilagoditi promjenama u rutini ili novim situacijama, iako može pokazivati kratkotrajni otpor ili uzbuđenje. Ovi pokazatelji mogu varirati u zavisnosti od detetove individualne prirode i brzine razvoja.

Disciplinovanje i postavljanje granica djetetu uzrasta 18 do 36 mjeseci je ključno za razvoj sigurnosti, samopouzdanja i socijalnih vještina. Postavite jednostavna i jasna pravila koja dijete može da razumije. Na primjer, umesto "Ne baci igračku", recite "Igračke se koriste za igru, ne za bacanje". Budite dosljedni u primjeni pravila i granica. Ako se pravilo promijeni svaki put, dijete može biti zbunjeno i teško će se prilagoditi. Budite dobar uzor ponašanja koje želite da vidite kod djeteta. Ako želite da dijete koristi riječi umjesto da se ljuti, pokažite to kroz svoje ponašanje. Pohvalite dijete za pozitivno ponašanje i nagradite ga kada se ponaša onako kako očekujete. Razumijevanje osjećanja djeteta i pokazivanje empatije može pomoći u smanjenju sukoba. Na primer, ako se dijete ljuti zbog toga što mu ne dopuštate da uzme igračku, recite: "Vidim da si ljut jer ne možeš da igraš sada. Možda ćemo se kasnije vratiti ovoj igrački." Ohrabrite dijete da izrazi svoja osjećanja na prihvatljiv način i pružite mu emocionalnu podršku. Kada dijete pokazuje nepoželjno ponašanje, preusmerite njegovu pažnju na neku drugu aktivnost. Na primer, ako baca hranu, ponudite mu igračku ili drugu aktivnost koja će ga zanimati. Objasnite jednostavne posledice za nepoželjno ponašanje. Kada postavljate granice, obavezno objasnite zašto je važno pridržavati se pravila. Na primer, "Ne smiješ da se penješ na sto jer možeš da padneš i povrijediš se."Budite jasni i sažeti u objašnjavanju pravila i posledica. Kada je prikladno, dajte djetetu izbor kako bi se osećalo uključenim u odluke. Na primjer, "Da li želiš da obuješ crvene ili plave cipele danas?" Koristite nagrade za pozitivno ponašanje, kao što su dodatno vrijeme za igru ili omiljeni obrok, kako biste motivisali dijete da se ponaša na prihvatljiv način. Redovno pohvaljujte dijete kada se ponaša onako kako očekujete. Kada se suočavate s nepoželjnim ponašanjem, trudite se da ostanete smireni i kontrolisani. Vaša reakcija može pomoći djetetu da bolje razume situaciju.

Za uzrast od 18 do 36 mjeseci, emocionalni razvoj djeteta se razvija i mijenja u skladu sa njegovim rastom i iskustvima. Djeca u ovom uzrastu često pokazuju radost kroz osmjeh, smijeh i igru. Poteškoće s izražavanjem ili frustracija mogu se manifestovati kroz plač, ljutnju ili povlačenje. Strah od novih situacija, ljudi ili objekata može se pojaviti i manifestovati se kroz plač ili povlačenje.Može se pojaviti zavidnost kada dijete vidi da druga djeca imaju nešto što ono želi. Djeca će često imitirati emocionalne reakcije odraslih i vršnjaka kao dio procesa učenja. Nešto što je van normalnih granica jeste to ako dijete pokazuje ekstremne reakcije na male frustracije ili ne može da se smiri nakon uzrujanosti, to može biti znak problema. Ako dijete često pokazuje tugu ili se povlači iz socijalnih situacija bez očiglednog razloga. Ako dijete ima poteškoća u kontrolisanju svojih emocija i često je prekomjerno uzrujano ili uzbuđeno. Ako dijete ne pokazuje interes za emocije drugih ili se ne ponaša saosećajno prema vršnjacima. Ako se emocionalne reakcije manifestuju kroz fizičke simptome kao što su često povraćanje ili problemi sa spavanjem.

Prilagođavanje na nove situacije i promjene u rutini može biti izazovno za djecu, naročito za mlađe uzraste. Ako je moguće, uvedite promjene postepeno kako bi vaše dijete imalo vremena da se navikne na novu situaciju ili rutinu. Obavijestite dijete unaprijed o predstojećim promjenama i objasnite im šta da očekuju. Čak i kada se mijenja dio rutine, pokušajte da zadržite određene aspekte koji ostaju dosljedni kako bi dijete imalo osećaj kontinuiteta i sigurnosti. Koristite jednostavan jezik i konkretna uputstva kada objašnjavate promjene djetetu. Na primjer, "Danas ćemo ići u novi park, gdje ćemo se igrati i upoznati s novim prijateljima." Budite pažljivi i ohrabrujući. Prepoznajte djetetove osjećaje i dajte mu do znanja da su normalni. Pokažite detetu dodatnu pažnju i podršku tokom faza prilagođavanja. Ako je prikladno, uključite dijete u planiranje promjena. Na primjer, ako se selite, omogućite djetetu da pomogne u pakovanju ili biranju novih stvari za sobu. Budite pozitivan model za dijete. Ako vi pokazujete uzbuđenje i pozitivnost u vezi sa promjenama, vaše dijete je vjerovatnije da će se lakše prilagoditi. Ako vaše dijete pokazuje znakove stresa ili anksioznosti, tehnike poput disanja, opuštajuće muzike ili laganih fizičkih vježbi mogu pomoći u smanjenju napetosti.

Prepoznavanje poteškoća u uspostavljanju odnosa s vršnjacima kod djeteta uzrasta od 18 do 36 mjeseci može biti izazovno, ali postoje neki znaci na koje treba obratiti pažnju. Ako vaše dijete pokazuje malo ili nimalo interesovanja za igranje sa drugom djecom, ili se često povlači kada su u pitanju grupne aktivnosti. Ako ne reaguje na pokušaje drugih da se uključe u igru ili je nevoljno da dijeli igračke ili prostor. Ako dijete ne reaguje na osmjehe, kontakt očima ili druge socijalne signale koje druge bebe koriste. Ako rijetko koristi riječi, gestove ili izraze lica da komunicira s drugom djecom. Ako vaše dijete lako postaje frustrirano ili uzrujano kada se susreće s drugim djecom ili kada igra ne ide kako je zamišljeno. Ako vaše dete često sedi samo ili se povlači u uglove tokom igara s vršnjacima. Ako primijetite ove znake možete razgovarati sa pedijatrom o svojim zapažanjima kako biste isključili moguće medicinske ili razvojne probleme. Ako imate ozbiljne zabrinutosti, razmislite o radu sa stručnjakom za razvoj djeteta koji može procijeniti socijalne vještine i pružiti strategije za podršku.

ODGOVOR: Podstičite dijete na zajedničku igru sa vršnjacima kako bi razvilo socijalne vještine poput dijeljenja, saradnje, komunikacije. Pomozite djetetu da prepoznaje I izražava svoje emocije. Postavite jasno rutinu i pravila. Djeca se osjećaju sigurnije kada znaju šta mogu da očekuju. SAVJET: Omogućite djetetu redovnu igru sa drugom djecom. To može biti u vrtiću, parku ili na organizovanim aktivnostima. Pokažite primjerom kako se dijele stvari. Koristite izraze poput “vidim da si tužan” ili “izgledš srećno danas”. Pokažite kako vi kao roditelji upravljate vlastim emocijama. Djeca uče posmatranjem odraslih.

ODGOVOR: Pokušajte prepoznati uzrok bijesa ili problematičnog ponašanja bilo da je riječ o umoru, gladi, frustraciji ili potrebi za pažnjom. SAVJET: Ostanite smireni I dosljedni. Postavite granice I ponudite jednostavne opcije ili rješenja za smirivanje situacije. Pohvalite dobro ponašanje, koristite nagrade kako biste podstakli željeno ponašanje.

ODGOVOR: Razvoj empatije kod djece u ovom period je važan dio socio – emocionalnog razvoja. Može se podstaći kroz različite aktivnosti I pristupe. Djeca najviše uče kroz primjere koje vide kod odraslih. Zato je važno da roditelji pokazuju empatiju prema drugima u svojim svakodnevnim interakcijama. Koristite svakodnevno prilike da razgovarate sa djetetom o osjećanjima. Podstičite dijete da postavlja pitanja o osjećanjima drugih. Podstičite dijete da dijeli svoje igračke I resurse sa drugom djecom. Igranje uloga može biti odličan način za razvijanje empatije. Možete zajedno sa djetetom glumiti situacije u kojima se osjećaju različite emocije.

ODGOVOR: Uspostavljanje granica kod djeteta ovog uzrasta važan je dio njegovog razvoja. Dosljednost je ključna. Djeca trebaju jasno razumjeti šta se očekuje od njih I kakve su granice postavljene. Kad god postavljate granice objasnite svom djetetu razloge za njih. Pohvalite dijete kada se ponaša na željeni način.

ODGOVOR: Pokažite djetetu primjerom kako se izražavaju različite emocije. Obratite pažnju na sopstvene reakcije, na emocije I verbalizujte ih pred djetetom. Pomozite djetetu da nauči da prepozna svoje emocije imenovanjem I objašnjavanjem različitih osjećanja. Važno je da budete prisutni I da aktivno slušate dijete kada izražava svoje emocije. Stvorite sigurno I mirno okruženje u kojem dijete može slobodno da izrazi svoje emocije bez strahaod osude ili kazne.

ODGOVOR: Izlivi bijesa na ovom uzrastu mogu biti uzrokovani raznim faktorima. U ovom uzrastu još uvijek uče kako da kontrolišu svoje emocije. Frustracija, tuga ili osjećaj nepravde mogu ih lako preplaviti jer još uvijek razvijaju vještine za upravljanje emocijama. Izlivi bijesa mogu biti rezultat njihove nesposobnosti da se izraze riječima. Ponekad koriste izlive bijesa kao način da privuku pažnju odraslih. Ako primijete da takvo ponašanje privlači pažnju mogu ga ponavljati. Potrebno je identifikovati okidače kako bismo izbjegli ili se pripremili za izlive bijesa. Naučite dijete tehnikama smirivanja poput dubokog disanja ili mirnog sjedjenja na nekoliko minuta.

Kod djece uzrasta od 6 do 9 godina, ključni pokazatelji zdravog socio-emocionalnog razvoja uključuju razvijanje empatije i razumijevanja osjećanja, uspostavljanje I održavanje prijateljstava,razumijevanje I postavljenje granica, razvija samopouzdanje I nezavisnost, odgovornost. Dijete pokazuje sposobnost da razumije i osjeća emocije drugih, kao što je utjeha za prijatelje koji su uzrujani ili sreća zbog tuđe radosti. Dijete aktivno uspostavlja i održava prijateljske odnose, dijeli igre, i rješava konflikte na konstruktivan način. Može raditi u grupi i uspješno učestvovati u timskim aktivnostima ili igrama. Dijete može donijeti jednostavne odluke i razumjeti posljedice svojih odluka.Dijete pokazuje samopouzdanje u svojim sposobnostima i interesovanjima, kao i u socijalnim interakcijama. Postaje sve nezavisnije u obavljanju svakodnevnih zadataka i odgovornosti. Dijete pokazuje toleranciju i poštovanje prema različitostima među vršnjacima, kao što su različiti kulturni stavovi, sposobnosti, i interesovanja. Dijete razvija sposobnosti za planiranje i organizaciju, kao što je praćenje školskih zadataka i organizacija slobodnog vremena. Dijete pokazuje sposobnost da kontroliše svoje impulse i ponašanje u društvenim situacijama.

Za stimulaciju socio-emocionalnog razvoja djece uzrasta od 6 do 9 godina, sljedeće aktivnosti su izuzetno korisne: igranje u grupama, razgovor o osjećanjima, knjige o emocijama, razvijanje samostalnosti I odgovornosti, planiranje I organizacija, obezbjeđivanje podrške I ohrabrenja. Aktivnosti koje uključuju timski rad, kao što su sportske igre, školski projekti ili grupne igre, pomažu u razvoju socijalnih veština i saradnje. Igre u kojima djeca preuzimaju različite uloge (npr. igra doktora, učitelja) pomažu u razumijevanju perspektiva drugih i razvijanju empatije. Razgovori o tome kako se osjećaju u različitim situacijama i zašto pomažu djeci da prepoznaju i razumiju svoja osjećanja. Čitanje knjiga koje istražuju emocionalne teme može pomoći djetetu da prepozna i imenuje osjećanja. Dodjeljivanje odgovornosti za jednostavne kućne poslove (npr. postavljanje stola, briga o kućnim ljubimcima) pomaže djetetu da razvije osjećaj odgovornosti i samostalnosti. Učenje kako da planiraju i organizuju svoje aktivnosti, kao što su školski zadaci i slobodno vrijeme, pomaže u razvoju vještina upravljanja vremenom. Posjete različitim mestima kao što su muzeji, prirodne destinacije ili kulturni događaji mogu proširiti djetetove horizonte i razumijevanje različitih kultura i iskustava. Redovno ohrabrivanje i pohvale za postignuća i trud pomažu u jačanju djetetovog samopouzdanja i motivacije.

Disciplinovanje i postavljanje granica djetetu uzrasta od 6 do 9 godina važno je za njihov emocionalni i socijalni razvoj. Postavite jasna i konkretna pravila koja su razumljiva djetetu. Budite dosljedni u primjeni pravila i posljedica. Ako pravila variraju ili se ne primjenjuju dosljedno, dijete može biti zbunjeno. Pohvalite dijete kada se ponaša kako treba. Nagrade mogu biti verbalne pohvale, dodatno vrijeme za igru ili male nagrade koje su u skladu sa vašim pravilima. Podsjetite dijete na očekivanja i ponašanje koje želite vidjeti, kako bi znali šta se od njih očekuje. Objasnite zašto su pravila važna i kako njihovo ponašanje utiče na druge. Razumijevanje posljedica može pomoći djetetu da shvati važnost pravila. Budite spremni da prilagodite pravila prema situaciji i djetetovom uzrastu, uzimajući u obzir njihov nivo razvoja i specifične okolnosti. Umesto kazni, fokusirajte se na logične posljedice koje pomažu djetetu da poveže svoje ponašanje s posljedicama. Slušajte djetetove misli i osjećanja, i razgovarajte o njihovom ponašanju na smiren i podržavajući način.

Pomaganje djetetu da se nosi sa stresom i anksioznošću, posebno u vezi sa školskim obavezama i socijalnim izazovima, može značajno poboljšati njihovu emocionalnu dobrobit i akademski uspjeh. Razvijajte zdravu komunikaciju, postavite realna očekivanja, učite tehnike upravljanja stresom, Ohrabrite dijete da izrazi svoja osjećanja i brige. Pitajte ih o tome što ih brine i slušajte pažljivo bez osude. Priznajte njihove osjećaje. Recite im da je u redu osjećati se uplašeno ili zabrinuto i da nisu sami u svojim osećanjima. Pomozite djetetu da postavi realne i dostižne ciljeve u vezi sa školskim obavezama i socijalnim vještinama. Fokusirajte se na trud i napor koji dijete ulaže, a ne samo na rezultate. Naučite dijete tehnike dubokog disanja koje mogu pomoći u smanjenju anksioznosti. Na primjer, vježbe disanja sa brojanjem ili disanje u stomak. Uspostavite jasnu i dosljednu dnevnu rutinu koja pomaže djetetu da se osjeća sigurnije i organizovanije. Provodite vreme na otvorenom, jer priroda i fizička aktivnost mogu imati umirujući efekat. Pomoću igara i aktivnosti koje uključuju druge ljude, učite dijete kako da razvije socijalne vještine i kako da se nosi sa socijalnim izazovima. Uključivanje djeteta u grupne aktivnosti može pomoći u razvijanju timskih vještina i smanjivanju socijalne anksioznosti.. Pružanje emocionalne podrške, strukturiranog okruženja i odgovarajućih vještina može pomoći djetetu da se uspješno nosi sa stresom i anksioznošću, što će im omogućiti da se lakše nose sa izazovima koje donosi ovaj uzrast.

Promjene u ponašanju, kao što su nagle promjene raspoloženja ili povlačenje, mogu biti znakovi da vaše dijete prolazi kroz emocionalne ili psihološke izazove. Ako promjene u ponašanju traju nekoliko nedelja ili duže, to može ukazivati na dublji problem. Kratke promene mogu biti normalne i povezane sa trenutnim stresom ili promjenama, ali dugotrajne promjene zahtijevaju dodatnu pažnju. Ako su promjene u ponašanju intenzivne, kao što su ekstremne promjene raspoloženja, značajno povlačenje od društvenih aktivnosti, ili ozbiljni problemi sa samopouzdanjem, to može biti znak ozbiljnijih problema. Ona mogu da ometaju djetetovo svakodnevno funkcionisanje, uključujući školu, odnose sa vršnjacima ili porodicom, ili druge aktivnosti, to je znak da treba potražiti pomoć.Takođe ako dijete pokazuje promjene u ponašanju koje se odražavaju na školske obaveze, kao što su problemi sa koncentracijom, pad u akademskim performansama, ili konflikti sa vršnjacima. Ako dijete pokazuje znakove intenzivnog stresa ili anksioznosti, kao što su stalna nervoza, briga, ili povlačenje, to može ukazivati na potrebu za dodatnom podrškom. Ako dijete iznenada postane izolovano i povuče se iz prijateljstava ili porodice, to može biti znak emocionalnih problema. Ako primetite bilo koji od ovih znakova i oni traju duže vreme ili su izrazito intenzivni, konsultujte se sa pedijatrom, školskim psihologom, ili drugim stručnjakom za mentalno zdravlje.

Simptomi koji mogu ukazivati na emocionalne ili psihološke probleme kod djeteta mogu varirati, ali neki uobičajeni znaci uključuju trajnu promjenu raspoloženja, depresiju, tugu, povlačenje I izolaciju, usamljenost, problemi sa ponašanjem, izbjegavanje aktivnosti, promjene u apetitu, problemi sa snom, koncentracijom, Potražiti stručnu pomoć treba ako dijete ima nagle i ekstremne promjene raspoloženja, kao što su intenzivna sreća koja se brzo mijenja u duboku tugu. Dugotrajna tuga, osjećaj bespomoćnosti, ili nedostatak interesovanja za aktivnosti koje su ranije bile zanimljive. Iznenadno povlačenje od prijatelja, porodice, i uobičajenih aktivnosti. Osjećaj usamljenosti ili neprikladna povučenost u situacijama gdje je ranije bilo socijalno angažovano. Prekomerna agresivnost, ljutnja, ili neposlušnost prema autoritetima. Odbijanje da učestvuje u školskim ili društvenim aktivnostima. Velike promene u apetitu, bilo prekomjerna konzumacija hrane ili gubitak apetita. Problemi sa spavanjem, kao što su nesanica ili noćne more. Problemi sa održavanjem pažnje ili koncentracije u školi ili kod kuće. Česti bolovi, mučnina, ili glavobolje koje nemaju medicinski uzrok. Stalna briga, nervoza, ili panični napadi. Ako osjećate da nešto nije u redu i osjećate potrebu za dodatnom podrškom ili smjernicama konsultujte pedijatra, psihologa, pedagoga ili drugo stručno lice. Rano prepoznavanje i intervencija mogu pomoći u upravljanju emocionalnim i psihološkim problemima i obezbediti djetetu potrebnu podršku za zdrav razvoj.

Kod djece uzrasta od 9 do 12 godina, socio-emocionalni razvoj obuhvata niz ključnih pokazatelja koji ukazuju na zdrav razvoj u ovom uzrastu. Neophodno je pratiti razvijanje samopouzdanja, socijalnih vještina, empatije, kontrolu emocija, reakciju na stres, razvoj identiteta, Dijete bi trebalo da pokazuje rastuće samopouzdanje i pozitivan osjećaj o sebi.Razumijevanje svojih snaga i slabosti, te postavljanje i rad na ciljevima. Dijete bi uspešno trebalo da razvija i održava prijateljstva i pokazuje sposobnost za saradnju i timski rad. Da razumije i pokazuje saosećanje prema osećanjima i potrebama drugih. Da ima sposobnost da prepozna i upravlja svojim emocijama na konstruktivan način. Da zna adekvatno da odgovori na stres i frustraciju, kao i razvoj veština za prevazilaženje izazova. Neophodno je razumijevanje i poštovanje socijalnih normi i pravila, te razvijanje osećaja odgovornosti. U ovom uzrastu dolazi do razvoja ličnog identiteta i vrijednosti, te izražavanja svojih interesa i stavova. Razvijanje veće nezavisnosti i autonomije u donošenju odluka. Sposobnost da kontroliše impulse i ponašanje, posebno u izazovnim situacijama. Važno je razvijanje sposobnosti da donosi razložne odluke i prepoznaje dugoročne posljedice, kao I razumijevanje i vrednovanje emocionalnih veza sa porodicom i prijateljima.Važan je i osjećaj pripadnosti i povezanosti sa društvenim krugom. Praćenje ovih pokazatelja može vam pomoći da razumijete kako se vaše dijeete razvija u socio-emocionalnom smislu i da prepoznate oblasti koje možda zahtevaju dodatnu podršku ili pažnju.

Za stimulaciju socio-emocionalnog razvoja djece uzrasta od 9 do 12 godina, važno je odabrati aktivnosti koje će pomoći u razvoju emocionalnih veština, socijalnih veština, i pozitivnog samopouzdanja. Neke od njih su igre i aktivnosti za razvijanje socijalnih vještina (sportski timovi, fudbal, košarka, kreativne radionice), aktivnosti za ravoj empatije i razumijevanja (čitanje knjiga koje se bave temama kao što su prijateljstvo, tolerancija, i razumijevanje različitosti mogu pomoći u razvoju emocionalne pismenosti), aktivnosti za razvoj samopouzdanja i nezavisnosti (Pomoć detetu da postavi realna ciljeve i razvije planove za njihovo postizanje ,podsticanje interesa u hobijima kao što su programiranje, sport, ili umjetnost), vježbe za razvijanje komunikacionih vještina (grupne diskusije, debate, igre uloga), aktivnosti za razumijevanje i upravljanje konfliktima ( Vježbe koje simuliraju rješavanje konflikata i traženje kompromisa, aktivnosti koje podstiču rad u parovima ili manjim grupama mogu pomoći u učenju kako se suočiti sa neslaganjima i raditi sa drugima). Osim toga važno je i povezivanje sa roditeljima i porodicom kroz porodične igre i aktivnosti. Redovno vođenje razgovora o dnevnim iskustvima i osjećanjima može ojačati emocionalne veze između roditelja i djeteta. Ove aktivnosti mogu pomoći deci u uzrastu od 9 do 12 godina da razviju važne socio-emocionalne veštine i pripreme ih za izazove adolescencije i odraslog života.

Disciplinovanje i postavljanje granica za decu uzrasta od 9 do 12 godina može biti izazovno, ali je ključno za njihov razvoj i emocionalno zdravlje. Neophodno je postaviti jasna i dosljedna pravila, uvesti logične posljedice, podsticati samostalnost kod djece, nagrađivanje pozitivnog ponašanja,podrška. Budite jasni i precizni u vezi sa pravilima i očekivanjima. Objasnite djetetu šta je prihvatljivo ponašanje, a šta nije. Primenujte pravila dosljedno. Ako se pravila mijenjaju prečesto ili se ne primenjuju dosljedno, dete može biti zbunjeno. Posljedice treba da budu povezane sa ponašanjem. Na primjer, ako dijete ne završi domaći zadatak, posljedica može biti smanjenje vremena za igru. Uključite dijete u proces donošenja odluka u vezi sa pravilima i posljedicama. Ovo može pomoći djetetu da se oseća više odgovornim za svoje ponašanje. Nagradite dijete za pozitivno ponašanje i postignuća. Ovo može uključivati pohvale, dodatno vrijeme za omiljene aktivnosti, ili druge nagrade. Nagrađivanje truda i napora, a ne samo rezultata, može pomoći u razvijanju radne etike i motivacije. Budite podrška djetetu u suočavanju sa izazovima i promjenama. Pokažite razumijevanje za njihove osjećaje i pružite pomoć kada je potrebno.Podstičite djetetovu nezavisnost i sposobnost donošenja odluka, ali budite prisutni za vođenje i podršku kada je potrebno. Objasnite djetetu kako će njegovo ponašanje uticati na njega i druge. Razumijevanje posljedica može pomoći djetetu da se bolje ponaša i donosi bolje odluke. Ove strategije mogu pomoći u postavljanju zdravih granica i disciplinovanju djeteta na način koji podržava njihov emocionalni razvoj i pomaže im da postanu odgovorni i samostalni pojedinci.

Promjene u ponašanju kod djece mogu biti normalne, ali postoje određeni znakovi koji mogu ukazivati na potrebu za dodatnom pažnjom i mogućim profesionalnim savjetovanjem. Evo kada bi trebalo da se zabrinete zbog naglih promjena u ponašanju, poput promjena raspoloženja ili povlačenja. Ako su promjene u ponašanju stalne i traju duže vreme, to može biti znak da je potrebno dodatno ispitivanje. Ako se promjene u ponašanju događaju često i čine svakodnevni život teškim, može biti korisno potražiti pomoć. Ako nagle promjene u ponašanju utiču na akademske performanse, socijalne odnose, ili opšte funkcionisanje u školi ili kod kuće, to može biti znak za zabrinutost. Ako dijete povlači se iz socijalnih interakcija ili pokazuje smanjeno interesovanje za aktivnosti koje su prethodno bile zanimljive, to može biti signal da nešto nije u redu. Ako dođe do naglog pogoršanja u emocionalnom stanju deteta, to može ukazivati na potrebu za profesionalnim savetovanjem. Ako dijete konstantno pokazuje povlačenje i izolaciju, i to utiče na njegovu sposobnost da se uključi u društvene aktivnosti, može biti znak da treba da potražite stručnu pomoć. Ako gubi interes za aktivnosti koje je ranije volelo, to može biti indikator problema. Ako pokazuje fizičke simptome kao što su promjene u apetitu, poremećaji u snu, ili česte glavobolje, može biti povezano sa emocionalnim ili psihološkim problemima. Pravovremena intervencija može pomoći u rješavanju problema prije nego što se razviju u ozbiljnije teškoće i može pružiti djetetu potrebnu podršku i strategije za prevazilaženje izazova.

Da biste prepoznali da li su promjene u ponašanju vašeg djeteta uzrokovane normalnim razvojnim fazama ili nečim ozbiljnijim, potrebno je pratiti trajanje i intezitet tih promjena, njihov uticaj na funkcionisanje djeteta, razumijevanje i izražavanje emocija, Normalne promjene u ponašanju obično su privremene i prilagođavaju se novim razvojnim fazama. Na primer, uzrast od 9 do 12 godina može donijeti promjene u raspoloženju zbog hormonalnih promjena. Ako su promjene u ponašanju dugotrajne, intenzivne ili se pogoršavaju, to može ukazivati na dublje probleme. Na primer, dugotrajna povučenost ili agresija mogu biti znakovi ozbiljnijih emocionalnih problema. Promjene u ponašanju koje ne ometaju svakodnevne aktivnosti i odnose obično su dio normalnog razvoja. Ako promene u ponašanju ozbiljno utiču na detetovu sposobnost da funkcioniše u školi, kod kuće ili u društvenim interakcijama, to može biti znak problema koji treba istražiti. Promjene u ponašanju mogu biti povezane s razvojem i prilagođavanjem na promjene u životnoj sredini ili rutini ali ako reaguje ekstremno ili je neadekvatno za situaciju, to može ukazivati na emocionalne ili psihološke probleme. Ako se promjene u ponašanju prate s dodatnim simptomima kao što su poremećaji spavanja, telesne promene, ozbiljna promena apetita ili druge fizičke ili emocionalne poteškoće, to može biti znak ozbiljnijeg problema. Važno je na vrijeme reagovati i tražiti dodatnu podršku.

Na uzrastu od 2 do 4 mjeseca beba počinje da ispušta prve svesne glasove , poznate kao gugutanje. Zvukovi poput ‘’ oo’’, ‘’aa’’ i ‘’ee’’ postaju uobičajeni. Ovo je rana forma komunikacije i način na koji beba vježba svoje govorne aparate.

Babling ili bebeći govor, javlja se na uzrastu od 4 do 6 mjeseci. Beba počinje da proizvodi složene zvukove kombinovanjem suglasnika i samoglasnika, kao što su ‘’ba’’, ‘’da’’, ‘’na’’. Ovo još uvijek nije pravi govor ali je važan korak ka razvoju jezika. Savjet: Tokom oovog perioda interakcija sa bebom je ključna za razvoj govorno – jezičkih sposobnosti. Roditelji treba da pričaju sa bebom, da je ohrabruju da guguče, da pjevaju pjesme i da reaguju na zvuke i izraze lica. Ovi prvi mjeseci postavljaju osnovu za budući govorni i jezički razvoj.

Beba na uzrastu od 6 do 9 mjeseci može da počne da razumije osnovne riječi poput ‘’mama’’, ‘’tata’’, ‘’ne’’, ili ‘’da’’. Ovo razumijevanje je još intuitivno i često povezano sa kontekstom u kojem se riječi koriste.

Izgovaranje prvih riječi kod beba očekuje se u periodu 9 – 12 mjeseci. Obično su to jednostavne riječi kao što su ‘’mama’’, ‘’tata’’, ‘’baba’’, ‘’deda’’. Ove riječi su često povezane sa osobama ili stvarima koje su bebama najbliže.

U period između 7 i 12 mjeseci bebe obično počinju da koriste gestove. Ovo je dio njihovg prirodnog razvoja komunikacije i često prethodi razvoju govora.

Dijete na ovom uzrastu može da razumije i odgovori na jednostavne naloge (upustva), kao što su ‘’dođi ovde’’, ‘’daj mi loptu’’, ili ‘’pokaži gdje je nos’’. Iako dijete možda ne govori mnogo riječi, njegov pasivni rečnik (broj riječi koje razumije) se značajno povećava. Na primjer, može pokazati na poznate predmete kada ih imenujete.

Dijete na ovom uzrastu može da razumije i odgovori na jednostavne naloge (upustva), kao što su ‘’dođi ovde’’, ‘’daj mi loptu’’, ili ‘’pokaži gdje je nos’’. Iako dijete možda ne govori mnogo riječi, njegov pasivni rečnik (broj riječi koje razumije) se značajno povećava. Na primjer, može pokazati na poznate predmete kada ih imenujete.

Dijete na ovom uzrastu može imenovati rečnik od 10 do 20 ili više riječi. Riječi koje se koriste često su imena ljudi, životinja, predmeta i osnovni glagoli. Počinju da pokazuju interesovanja za imenovanje predemeta iz okruženja kao što su igračke, hrana, odjeća itd. Oko 18 mjeseca mnoga djeca počinju da kombinuju dvije riječi u jednostavne fraze kao što su ‘’mama auto’’. Ovo je prvi korak ka formiranju rečenica. Takođe, na ovom uzrastu dijete može početi da razumije jednostavna dvodjelna upustva, kao što su ‘’Uzmi loptu i donesi je’’ ili ‘’Stavi kocku u kutiju’’. Jedan od prvih gestova koje beba koristi je ‘’pokazivanje prstom’’, na predmete ili osobe koje je zanimaju. Često je praćen vokalizacijom. Mahanje ‘’ pa – pa’’, kao znak za zbogom ili ‘’ćao’, često se pojavljuje na uzrastu od 8 – 10 mjeseci kao i klimanje glavom za ‘’da’’ ili ‘’ne’’. Podizanje ruku, beba može početi da podiže ruke kao znak da želi da bude podignuta ili nošena. Ovaj gest je čest način na koji bebe komuniciraju svoje potrebe prije nego što razviju verbalne vještine. Savjet: Roditelji mogu podsticati upotrebu gestova tako što će ih sami koristiti u komunikaciji sa bebom. Kada beba koristi gest, važno je da roditelji odgovore na njega i potvrde bebin pokušaj komunikacije. Ovo pomaže bebi da shvati da su gestovi efektivan način izražavanja. Gestovi pomažu bebama da komuniciraju prije nego što razviju verbalne vještine. Oni su prirodan dio bebinog kognitivnog i socijalnog razvoja.

Do 18 mjeseca dijete ima rečnik od 50 ili više riječi. Međutim tokom narednih nekoliko mjeseci , taj bnroj može značajno porasti, dostižući između 200 ili 300 riječi ili više do kraja drugog rođendana. Dijete sve češće korisi imena poznatih osoba i predmeta iz svakodnevnogživota. Djeca upijaju informacije iz svakodnevnog okruženja I počinju da imenuju stvari koje su ranije prepoznavali, ali nisu umjeli da nazovu. Na ovom uzrastu djeca mogu razumijeti složene naloge kao što su ‘’Donesi mi cipele iz sobe’’, ‘’Uzmi igračku I stavi je na sto’’. Njihovo razumijevanje jezika često nadmašuje sposobnosti govora.

Da, na ovom uzrastu dijete počinje da koristi osnovne zamjenice kao što su ‘’ja’’, ‘’moj’’, ‘’ti’’, ali njihova upotreba može biti još nesigurna ili nepravilna. Što se tiče glagola, djeca počinju da koriste jednostavne glagole ( npr. ‘’ide’’, ‘’spava’’, jede’’) i pridjeve (npr.’’veliki’’, ‘’mali’’, ‘’toplo’’) što im omogućava da detaljnije opisuju svoje misli I želje.

Djeca u ovom uzrastu počinju da kombinuju tri do četiri riječi kako bi formirala složenije rečenice, poput ‘’Mama ide kući’’ ili ‘’Hoću veliki sok’’. Rečenicepostaju sve duže I složenije. Djeca počinju da formiraju jednostavne gramatičke structure, koristeći subjekat, predikat I objekat. Takođe, djeca sve više postavljaju pitanja da razumiju svrhu odgovora na ta pitanja.

Savjet:

• Dajte djetetu vremena i pažnje kada priča.
• Postavljajte pitanja kako biste ga podstakli na dalji razgovor.
• Kada dijete koristi jednostavne fraze, proširite ih dodavanjem više informacija. Npr. Ako dijete kaže ‘’auto vozi’’, vi možete reći ‘’Da, plavi auto brzo vozi po putu’’.
• Nastavite sa redovnim čitanjem, birajući knjige koje su bogate slikama I jednostavnim pričama.

Preporuka: Ovaj period je ključan za razvoj govora, jezika, pa je važno aktivno podsticati dijete kroz razgovor, čitanje i uključivanje u aktivnosti koje promovišu jezičke vještine.

Do 36 mjeseci, većina djece koristi između 800 i 1000 riječi. Vokabular se svakodnevno proširuje, uključujući različite imenice, glagole, pridjeve i priloge. Djeca počinju da koriste riječi koje opisuju boje, oblike, veličine, količine i odnose poput ‘’crveno’’, ‘’okruglo’’, ‘’veliko’’, ‘’malo’’, ‘’više’’, ‘’manje’’.

Na ovom uzrastu djeca počinju pravilno da koriste različita vremena, uključujući prošlo, sadašnje i buduće vrijeme, mada mogu praviti greške, pravilno koriste zamjenice poput “ja”, “ti”, “on”, “ona” i oblikuju množinu riječi. Počinju da razumiju i koriste različite gramatičke rodove u svom jeziku, iako greške još uvijek mogu biti prisutne.

Savjet:  Redovno čitanje i pričanje priča pomaže u razvoju vokabulara i gramatike.

• Kada dijete napravi grešku u govoru umijesto ispravljanja, ponovite njegovu rečenicu ispravno, pružajući mu model pravilnog izražavanja.
• Podržavajte igru pretvaranja jer pomaže djetetu da razvija kreativnost i koristi jezik u  novim kontekstima.

U periodu od 6 do 9 godina, djeca doživljavaju značajan napredak u govorno - ježičkom razvoju, jer se njihovi jezički kapaciteti dodatno proširuju i usložnjavaju. Ovo je vrijeme kada djeca ulaze u formalno obrazaovanje, što dodatno podstiče razvoj govora, jezika i pismenosti. Djeca u ovom uzrastu uče nekoliko hiljada novih riječi godišnje, uglvanom kroz čitanje, školu, svakodnevne razgovore. Počinju da koriste sinonime, antonime i homonime što im omogućava precizniju i raznovrsniju upotrebu jezika. U ovom uzrastu djeca uče da tečno čitaju duže tekstove, razumiju glavne ideje, identifikuju detalje, donose zaključke na osnovu pročitanog. Djeca pišu složenije rečenice i paragrafe, koristeći odgovarajuću interpunkciju i gramatiku. Počinju da pravilno primenjuju pravopisna pravila, iako se greške I dalje mogu javiti, posebno kod složenih riječi.

Savjet:

• Ohrabrujte dijete da piše priče, dnevnike i eseje. Ovaj process razvija kreativnost, pismenost, sposobnost izražavanja.
• Igrajte igre riječima, poput zagonetk, “ na slovo na slovo” ili “asocijacije” jer mpgu biti zabavan način za razvijanje vokabulara u fonološke svijesti,

Govorno – jezički razvoj između 6 i 9 godina postavlja temelje za buduće akademske uspjehe i socijalne vještine. Pravilna podrška i stimulacija u ovom periodu mogu značajno doprinijeti razvoju jezičkih i komunikacionih sposobnosti djeteta.

Govorno – jezički razvoj djece uzrasta od 9 do 12 godina obuhvata niz složenih i suptilnih promjena su ključne za njihov akademski uspjeh i socijalnu interakciju. U tom periodu, djeca prelaze sa osnovnih jezičkih vještina ka naprednijim sposobnostima, kao što su kritičko mišljenje, razumijevanje kompleksnih tekstova i izražavanje apstraktnih misli. Pisanje postaje sve strukturisanije i organizovanije. Djeca uče da pišu različite tipove tekstova, uključujući izvještaje, eseje i kreativne priče. Djeca postaju sposobna da izraze mišljenje, iznesu argumente i podrže ih dokazima. Koriste govor kako bi se prilagodila grupi, rešavala konflikte i dijelila informacije.

Savjet:

• U ovom uzrastu važna je podrška roditelja i nastavnika kako bi se osigurao kontinuirani razvoj jezičkih vještina. Podsticanje čitanja, diskusije I pisanja može značajno doprinijeti napretku govorno – jezičkom razvoju.

Pod urednim motoričkim razvojem smatra se da bebe po roditelju imaju jake refleksne pokrete kao što su sisanje, hvatanje ( refleks hvatanja ), i Moro refleks ( refleks starta) . Bebama od 3 – 4  mjeseca glava postaje stabilnija, pogotovo kada je u uspravnom položaju.  Kada sun a trbuhu beba podiže prsa i može sjedjeti uz pomoć. Mnoge bebe počinju se prevrtati s leđa na trbuh i obnuto. Kada se povuče za ruke beba možepodići gornji dio tijela i držati glavu uspravno.

Savjet: Potrebno je svakodnevno staviti dijete na tepih do je budno kako bi razvilo mišiće vrata, leđa i ramena. Pružajte mu igračke koje lako može uhvatiti i istražiti rukama i ustima.

Motorički razvoj djeteta između 6 – 12 mjeseci ključan je za sticanje osnovnih vještina potrebnih za samostalno kretanje I interakciju s okolinom.

• Dijete sve bolje sjedi samostalno a ravnoteža se potpuno poboljšava. Počinje se razvijati pincetni hvat.

Na uzrastu od 8 do 9 mjeseci većina djecce puže na rukama I koljenima, koristeći puzanje kao glavni način kretanja. Dijete se može podići u stojeći položaj koristeći namjestaj kao osnonac. Mnoge bebe u dobi od 12 mjeseci počinju hododati samostalno, iako hod može biti nesiguran i spor. Sposobnost da se uhvati, baci i ispusti predmet postaje sve precezniji.

Savjet: Držite dijete za ruke i podstičite ga da pravi prve korake. Nudite igračke koje zahtjevaju finu motoriku. Redovno hvalite dijete za napredak u novim vještinama.

Motorički razvoj djece između 12 i 18 mjeseci predstavlja razdoblje velikih promjena u sposobnostima kretanja i koordinacije. Djeca u ovoj dobi prelaze iz faze nasigurnih prvih koraka u sve stabilnije hodanje i počinju istraživati svoju okolinu na nove načine. Dijete postaje sposobno zaustaviti se i promijeniti svoje hodanje bez gubitka ravnoteže, Takođe može i čučnuti kako bi pokupilo predmet s poda, a zatim se vratiti u stojeći položaj bez pada. Na uzrastu od 16 do 18 mjeseci dijete se sve vještije penje na nameštaj, stepenice i druge prepreke. Trčanje postaje sve sigurnije s boljom koordinacijom i manjom sklonošću padova.

Savjet: 

• Osigurajte siguran prostor u kojem dijete može slobodno hodati i trčati.
• Bacanje, hvatanje i udaranje loptpm postiču razvoj koordinacije i motorike.

Motorički razvoj djece u period od 18 do 24 mjeseca obilježen je značajnim napretkom u koordinaciji, snazi i preciznosti pokreta. Djeca hodaju i trče s većom sigurnošću i brzinom, Neka djeca počinju skakati s obje noge, iako skakanje može biti još uvijek nespretno. Mogu hodati unazad i pokušati se balansirati na jednoj nozi. Neka djeca mogu početi oblačiti jednostavne odjevne predmete. Djeca mogu skakati s tla i uskočiti ili preskočiti male prepreke.

Savjet: Omogućiti djetetu da samostalno obavlja jednostavne zadatke poput oblačenja, čišćenja ili pomaganja u kućnim poslovima.

U period od 24 do 30 mjeseci djeca nastavljaju značajan napredak u motorici, s poboljšanjima u koordinaciji, snazi i peciznosti pokreta. Mogu hodati po neravnim površinama i skretati u različitim smjerovima bez gubitka ravnoteže. Djeca mogu koristiti tricikl ili bicikl uz pomoć nogu što razvija njihovu koordinaciju i snagu nogu. Počinju koristiti olovku ili bojicu za crtanje složenijih oblika poput krugova, kvadrata i jednostavnih figura.

Savjet:

• Uključite dijete u jednostavne kućne poslove, poput čišćenja stola ili pomoć pri kuvanju kako biste podstakli samostalnost i razvoj motoričkih vještina.
• Pružite materijale za crtanje i bojanje što pomaže u razvoju fine motorike i koordinacije ruku i očiju.

Podstičite igre koje uključuju trčanje, skakanje, hodanje po uskim površinama i igre sa loptom kako biste razvijali ravnotežu i koordinaciju. Pružite material za bojanje, crtanje, modeliranje kao što su pastelin ili glina, kako biste podržali razvoj fine motorike. Uključujte dijete u kućne zadatke ( pranje posuđa, postavljanje stola, pomoć u vrtu )…

Podsticati dijete da učestvuje u različitim fizičkim aktivnostima, uključujući sportive, ples, gimnastiku i slobodnu igru na otvorenom, kako bi razvilo raznolike motoričke vještine. Podržavajte aktivnosti koje uključuju finu motoriku, poput crtanja, modeliranja, slaganja ili igranja s konstrukcijskim igračkama. Pružajte pozitivnu podršku i ohrabrenje kako bi dijete bilo motivisano za učestvovanje u različitim aktivnostima i nastavilo razvijati svoje vještine.

Djeca u ovom uzrastu imaju izuzetno razvijenu koordinaciju ruku i očiju, te cijelog tijela što im omogućava učestvovanje u složenim sportskim aktivnostima. Fina motorika je u ovom period veoma dobro razvijena, što djeci omogućava preciznost u zadacima poput pisanja, crtanja, sviranja instrumenata… Fizička snaga i izdržljivost značajno se povećavaju. Ravnoteža je uovom period vrlo dobro razvijena.

Savjet: Pružite djetetu pozitivnu podršku i motivaciju, kako bi se osjećalo sigurno u isprobavanju novih aktivnosti i razvijanju svojih vještina.