KOGNITIVNI RAZVOJ – UZRAST 3 DO 6 GODINA

Kod djece uzrasta između 3 i 6 godina, kognitivni razvoj uključuje napredak u vještinama mišljenja, rješavanja problema, pamćenja i razumijevanja svijeta oko sebe. Ključne razvojne prekretnice koje treba pratiti u ovom periodu uključuju razumijevanje uzroka i posljedice, klasifikaciju i sortiranje, razvoj simboličkog mišljenja, razumijevanje brojeva i osnovne matematike, vremena. U ovom uzrastu djeca počinju da shvataju jednostavne uzročno-posljedične odnose, na primjer: "Ako pritisnem ovo dugme, igračka će se pomeriti.” Djeca bi trebala  da razvrstavaju objekte po jednoj karakteristici, kao što su boja, oblik ili veličina (npr. sve crvene igračke u jednu grupu). Za ovaj uzrast karakteristična je simbolička igra koja postaje složenija, poput igranja uloga (npr. pravljenje „kuće” ili „kuvanje“ sa igračkama). Djeca ovog uzrasta očinju da broje do deset i razumiju osnovni koncept „više“ ili „manje“. Počinju da prepoznaju osnovne vremenske pojmove kao što su „jutro“ i „noć“, ali još uvijek ne razumiju tačno vrijeme na satu. Djeca u ovom uzrastu napreduju u logičkom razmišljanju. Razvijaju osnovne vještine logičkog razmišljanjai mogu da donesu zaključke na osnovu jednostavnih informacija.  Sposobni su da rješavaju jednostavne probleme ili prepreke, kao što su slagalice sa 6-8 djelova. Djeca počinju da razumiju jednostavne prostorne koncepte, kao što su „iznad“, „ispod“, „pored“.  Djeca ovog uzrasta mogu duže da se fokusiraju na zadatke, kao što su igre ili aktivnosti sa pravilima, i razvijaju strategije za pamćenje informacija (npr. pjesmice ili kratke priče). Praćenje ovih prekretnica može pomoći roditeljima i stručnjacima da prepoznaju potencijalne izazove u kognitivnom razvoju i da pruže podršku djetetu na putu njegovog rasta i učenja. Svako dijete se razvija svojim tempom, ali značajna odstupanja mogu biti znak da je potrebna dodatna procjena ili podrška.

Aktivnosti i igre koje stimulišu mišljenje i rješavanje problema kod djece uzrasta od 3 do 6 godina treba da budu zabavne, interaktivne i prilagođene njihovom uzrastu. Neke od preporučenih aktivnosti koje možete raditi kod kuće sa djecom su slagalice i puzzle, igranje uloga, građenje blokova ili kockica, igre memorije, svakodnevne aktivnosti kod kuće, igre sa brojevima. Počnite sa slagalicama od nekoliko delova i postepeno prelazite na složenije. Igrajte se „doktora“, „prodavca“ ili „kuvara“. Koristite igračke ili kućne predmete da simulirate različite situacije. Zajedno sa djetetom od kockica ili nekih predmeta kod kuće pravite kule ili mostove, ponudite djetetu različite predmete i tražite da ih sortira po boji, obliku. Brojite predmete u kući, korake.

Zabrinutost zbog kašnjenja u kognitivnom razvoju može se pojaviti kada dijete ne postiže očekivane razvojne prekretnice za svoj uzrast. Važno je zapamtiti da se sva djeca razvijaju različitim tempom, ali značajna odstupanja mogu ukazivati na potrebu za dodatnom pažnjom ili procjenom. Evo nekih znakova i situacija kada bi moglo biti vrijeme da se zabrinete i potražite savjet stručnjaka:
  •  Ako dijete često ne razumije ili ne može da prati jednostavna uputstva koja su primerena njegovom uzrastu. Ako dijete ne pokazuje interesovanje za aktivnosti koje podstiču rješavanje problema, kao što su slagalice, igre sa uzorcima ili jednostavne logičke igre. Ako dijete ima poteškoće u učenju novih riječi, sklapanju rečenica ili izražavanju svojih misli i potreba. Ako dijete ne može da se fokusira na aktivnosti duže od nekoliko sekundi ili minuta, čak i kada su u pitanju igre koje ga zanimaju. Ako dijete pokazuje malo interesovanja za istraživanje svoje okoline, učenje novih vještina ili postavljanje pitanja. Ako dijete ima ograničenu sposobnost da se upusti u simboličku igru ili igre uloga, što može biti znak kašnjenja u simboličkom i apstraktnom mišljenju.
  • Ako dijete ima poteškoća u igranju i saradnji sa drugom djecom, što može ukazivati na probleme sa socijalnim razvojem, koji su često povezani sa kognitivnim razvojem. Rana procjena i intervencija mogu značajno pomoći u podršci djetetovog razvoja, pa je važno djelovati na vrijeme ako postoji zabrinutost.
Savjet: Olakšajte i dajte jednostavna i jasna uputstva i naloge, jedan po jedan korak. Umjesto „Idi u sobu, uzmi igračku i donesi je ovdje“, recite „Idi uzmi igračku“. Budite uvjereni da vas dijete sluša. Prvo privucite djetetovu pažnju tako što ćete ga pogledati u oči ili ga blago dotaknuti pre nego što date uputstvo. Koristite vizuelne podsjetnike. Slike, crteži ili pokazivanje može pomoći djetetu da bolje razume šta treba da uradi. Pohvalite dijete kada uspešno prati uputstva. Ovo podstiče pozitivno ponašanje i motivaciju. Ako su poteškoće uporne i značajno ometaju svakodnevno funkcionisanje, razmislite o razgovoru sa pedijatrom, logopedom ili stručnjakom za dječiji razvoj. Oni mogu pomoći u procjeni da li su potrebne dodatne intervencije ili podrška.

Praćenje nivoa pažnje i koncentracije kod djeteta može biti izazovno jer se ove vještine razvijaju postepeno i različitim tempom kod svakog djeteta. Obratite pažnju na to kako se dijete ponaša u različitim okruženjima: kod kuće, u vrtiću, na igralištu. Da li može da se fokusira na aktivnosti koje ga zanimaju ili se lako ometa u istoj? Djeca uzrasta 3 do 4 godine obično mogu da se fokusiraju na zadatke ili igre oko 5-10 minuta, posebno ako je aktivnost zanimljiva ili interaktivna. Kada su u pitanju djeca uzrasta 4 do 5 godina nivo pažnje može porasti na 10-15 minuta. Djeca u ovom uzrastu mogu pratiti jednostavna uputstva i angažovati se u kreativnim aktivnostima poput crtanja ili slaganja kockica. Djeca uzrasta 5 do 6 godina mogu da se fokusiraju na zadatke do 15-20 minuta, naročito ako je aktivnost strukturisana i ima jasne ciljeve. Sposobnost fokusiranja i praćenja višeslojnih uputstava takođe postaje bolja. Kako bi poboljšali pažnju i koncentraciju savjetuje se da kreirate mirno i organizovano okruženje za učenje ili igru, bez previše ometanja poput televizora ili glasne muzike. Postavite djetetu jasan cilj i podijelite zadatke u manje korake i jasno komunicirajte šta se od djeteta očekuje. Koristite jednostavna i jasne uputstva. Postavljanje kratkih vremenskih ograničenja za aktivnosti može pomoći djetetu da se fokusira na zadatak. Na primer, „Hajde da vidimo koliko daleko možeš stići sa slagalicom za 10 minuta.” Djeci je potrebno i vrijeme za odmor. Omogućite redovne pauze između aktivnosti kako bi se osvježili i zadržali fokus. Pohvalite dijete kada uspješno završi zadatak ili kada se potrudi da ostane fokusirano. Pohvale i male nagrade mogu podstaći dalje pozitivno ponašanje. Stvaranje rutine pomaže djeci da predvide šta slijedi, što može olakšati prelazak iz jedne aktivnosti u drugu i smanjiti nivo distrakcija. Redovno kretanje i igre na otvorenom pomažu djetetu da sagori višak energije, što može poboljšati sposobnost fokusiranja kasnije. Važno je ograničiti vrijeme provedeno ispred ekrana i izbor kvalitetnih programa prilagođenih uzrastu. Vježbajte sa djetetom vještine slušanja kroz čitanje priča ili igranje igara koje zahtijevaju pažljivo slušanje i praćenje uputstava. Ako primijetite da vaše dijete ima značajne poteškoće sa pažnjom i koncentracijom, a strategije koje primenjujete ne donose napredak, razmotrite konsultaciju sa stručnjakom, kao što je dječiji psiholog ili pedagog, koji može pružiti dodatne smjernice i procjenu.

Razlikovanje privremenih teškoća od stvarnog zaostajanja u razvoju može biti izazovno, ali ključno je razumijevanje i pažljivo posmatranje djeteta. Evo nekoliko smjernica koje vam mogu pomoći da prepoznate razliku. Ako se dijete suočava sa određenim promjenama, stresom ili novim iskustvima radi se o privremenim teškoćama i obično se vremenom rješavaju. Na primjer, privremeni problemi sa pažnjom mogu se pojaviti kada se dijete suočava sa velikim promjenama u životnoj sredini, kao što su početak vrtića ili preseljenje. Ako dijete ne napreduje u oblastima koje su tipične za njegov uzrast i ako problemi traju duže vrijeme (mjesecima ili godinama), ovo može biti znak ozbiljnijeg problema. Privremene teškoće mogu biti prisutne u određenim situacijama, ali dijete obično pokazuje bolju sposobnost u drugim okruženjima ili aktivnostima. Ako se poteškoće javljaju u različitim situacijama i okruženjima, to može biti znak da problem nije samo prolazan. Dijete može privremeno zaostajati u određenim vještinama, ali obično će dostići razvojne prekretnice u odgovarajućem vremenskom okviru za svoj uzrast. Ako dijete stalno ne dostiže ključne razvojne prekretnice koje su karakteristične za njegov uzrast, to može ukazivati na značajnije probleme. Ako dijete često reaguje pozitivno na podršku, promjene u rutini, ili dodatne stimulacije, i pokazuje poboljšanja radi se većinom o privremenom problemu ali ako se mogu nastaviti uprkos različitim pokušajima pomoći ili promjenama u pristupu. Dijete može pokazivati povremene teškoće koje su slične onima koje se javljaju kod drugih vršnjaka u sličnim situacijama. Ako dijete zaostaje u ključnim oblastima u poređenju sa većinom vršnjaka, može biti znak da su teškoće ozbiljnije. Razlikovanje privremenih teškoća od stvarnog zaostajanja u razvoju zahteva pažljivo posmatranje i ponekad profesionalnu procjenu. Ako ste zabrinuti zbog bilo kakvih aspekata razvoja vašeg djeteta, najbolje je obratiti se stručnjaku koji može pružiti preciznu procjenu i smjernice za dalje korake.